Predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić u svom javnom političkom vokabularu, s ciljem da diskredituje i nanese političku štetu gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću, i njegovom odnosu prema lideru SNSD Miloradu Dodiku, često koristi stranu riječ “simbioza”.
Mada se radi o terminu sa kojim se primarno susrećemo u biologiji i prirodnim naukama, a vrlo rijetko u politici i u društvenim naukama, simbiozu možemo definisati “kao međusobno sadejstvo dvije različite vrste organizama , koje već duži vremenski period žive u bliskoj zajednici radi ostvarivanja koristi barem jedne od tih vrsta”.
U stvarnosti se simbioza javlja u tri oblika i to : parazitizam, komensalizam i matualizam.
Parazitizam je oblik simbioze u kojoj jedan organizam koristi, eksploatiše drugi organizam.
Кomensalizam je vrsta simbioze , odnosno međusobnog sadejstva, sinergije dvaju organizama u kome jadan od njih koristi drugi organizam, a ovaj drugi organizam od takvog odnosa nema nikakve štete ni koristi.
I najzad, matualizam je oblik simbioze u kome kroz međusobno sadejstvo, oba organizma od toga imaju koristi.
Ni u jednom od ove tri vrste simbioze ne možete pronaći aktuelnog i budućeg gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića, ali zato u ovom drugom obliku, u komensalizmu, svoje počasno mjesto i ulogu zauzela je upravo Jelena Trivić.
Razbija opoziciju
Trivićeva je u svom minulom dvogodišnjem političkom djelovanju , sav svoj program rada fokusirala na praznoj, neargumentovanoj i nečasnoj kritici svega što radi njen dojučerašnji stranački kolega Draško Stanivuković.
Umjesto da bude jedan od lidera udružene opozicije u Republici Srpskoj, Jelena Trivić, je kao “trojanski konj” sve uradila da tu istu opoziciju podijeli i razbije, a sve u cilju donošenja neposredne političke koristi upravo SNSD – u i njenom lideru Miloradu Dodiku.
Dakle, radi se o klasičnoj zamjeni teza, odnosno u strategiji “napad je najbolja odbrana” kroz koji gospođa Trivić svoju ispraznu političku demagogiju, odnosno izmišljotine može da prodaje samo onim koji ne posjeduju elementarno političko iskustvo, a takvih je vrlo malo što će svakako pokazati naredni oktobarski izbori.
Gotovo da u posmatranom periodu gospođa Trivić nije imala bukvalno nijedan javni politički nastup, a da nije bez ijednog suštinskog razloga prozivala, tačnije rečeno blatila gradonačelnika Draška Stanivukovića, koji joj, iako je imao sijaset razloga nikada nije jednom riječju ništa odgovorio.
To je u pravom smislu riječi izraz velikog političkog poštenja, političke kulture i kućnog odgoja koji je manifestovao naš Draško Stanivuković.
Ko je politička štetonoša
U politici često važi pravilo “nemoj pa se neboj” ili svaka neizgovorena, pogotovo kada se radi o gnusnim lažima i izmišljotinama, zlata je vrijedna, a čega zbog svoje isključivosti, genetske tvrdoglavosti i narcisoidnosti, nažalost nije bila svjesna Jelena Trivić.
Jedno je sigurno, a to je da će birači na narednim lokalnim izborima prepoznati “ko je vjera a ko je nevjera”, odnosno ko je politički štetonoša i ko je svoj politički angažman posvetio donošenju političke koristi Miloradu Dodiku i SNSD, a da od takve prakse gospođa Trivić nije imala nikakve koristi.
U Hercegovini se na kraju zdravice često kaže “živio, vazda se peo, a nikad se ne popeo”.
Nije u pitanju vulgarizam nego iskrena želja domaćinu i njegovim ukućanima da stalno u životu napreduju, ali da nikad ne dožive najveću tačku životnog uspjeha.
To važi i u politici, jer poslije dostignutog vrha, lidera partije ili bilo čega, slijedi slobodno padanje, ali to je već fizika, a ovu lekciju izgleda Jelena Trivić nikada nije naučila.
(Piše: Sekul M. Popović, profesor sociologije i novinarstva)
