Banjalučani su prvog bana Vrbaske banovine Svetislava Tisu Milosavljevića svrstali u red ličnosti koje su svojim radom i zalaganjem ostavile snažan lični pečat u istoriji grada na Vrbasu.
O njegovom radu u javnosti je uglavnom poznato sve, ali malo je onih kojima su poznati detalji iz njegovog privatnog života.
Istoričar iz Banjaluke Zoran Pejašinović objavio je na svom „Fejsbuk“ profilu zanimljivu priču o supruzi bana Milosavljevića, banici Desanki Desi Milosavljević.
Ona je, navodi Pejašinović, svog životnog saputnika, majora Svetislava Milosavljevića, upoznala početkom 1915. godine, kada je on, kao pomoćnik šefa Vojno-železničke inspekcije Vrhovne komande, premješten u Jagodinu, gdje je njen otac Petar Andrejević bio poznati trgovac.
-Njoj je bilo 23 a njemu 32. Milosavljević je ubrzo sa vojskom napustio njenu varoš, ali se zakleo tom „malom, nežnom, pedantnom i ljupkom stvorenju” da će je uzeti, ako se živ i zdrav vrati iz Velikog rata. Poslije više od tri godine njenog pogledanja kroz pendžer i žarkog nadanja, potpukovnik Milosavljević se januara 1919. godine pojavio na pragu kuće Andrejevića. Tri mjeseca kasnije bilo je vjenčanje, koje je začinjeno svadbenim putovanjem u Dubrovnik – piše Pejašinović.
Prvo dijete, zlosrećni Tomica (ime dobio po Svetislavljevom ocu) umro je od šarlaha nedugo po polasku u školu. Godine 1921, dodaje, dobili su i kćer Ljubicu (ime dobila po Desinoj majci), a pet godina kasnije i sina Petra. (Ljubica i Petar umrli su prije nekoliko godina u dubokoj starosti).
-I kao banica u Banjaluci, Desa je bila ono što jeste: tiha, skromna i pristojna žena. (Ni nalik nekim budućim banicama.) Brinula se za djecu i dom. Osim subotom, kada je sa mužem odlazila u pozorište ili ponekad kao pokrovitelj kakve humanitarne priredbe, banica Desa se u javnosti rijetko viđala.
Svog Svetislava, njegove obaveze kao oficira, narodnog poslanika, ministra, bana, pa ponovo ministra, razumijevala je i podržavala, ali se u politiku i njegove poslove nije miješala. Bila je uz muža u svemu, pa i kada ga je vlastoljubivi i korumpirani kralj Aleksandar, nakon svega nekoliko mjeseci od postavljenja, na ljeto 1934. godine grubo izvrijeđao a potom i smijenio sa mjesta ministra saobraćaja – ističe Pejašinović.
O ljubavi i poštovanju Desanke i Svetislava govore, navodi, lijepo i fotografije iz starosti. On je umro 1960. godine, a ona ovaj svijet napustila 18 godina kasnije, tiho i dostojanstveno kao što je i živjela.
