Da dajakaštvo nije samo za muškarce, dokaz je i nekoliko djevojaka koje treniraju ovaj sport. Dosta manji broj u odnosu na muškarce. 10 naspram 50. No, ipak ih ima. 22-godišnja Sonja iz Banjaluke, jedna je od onih koje krote, brzake na Vrbasu.
U šest ujutro, prije velikih vrućina, ljeti, porani 22-godišnja Sonja. Uputi se ka Vrbasu. Spusti čamac. Odveže sidro. Štap u ruke. I zaplovi.
Sonja se dajakaštvom bavi od svoje 15 godine. Iako je jedna od rijetkih djevojaka u ovom sportu….Rame uz rame sa muškarcima …. Parira im. Ipak, vidjeti ženu kao vozi dajak, u gradu na Vrbasu, i dalje je posebna atrakcija.
“Dosta se ljudi iznenadi, posebno kad su počele prve trke , tu su počele prva iznenađenja , kao žene,
žene voze muškarce. Tako da važi i dalje kao muški sport, i dalje se iznenade kada vide ženu da vozi dajak čamac, ali rekla bih prosto da je to neka predrasuda”, stava je Sonja Vidović.
Straha nema. Presudna je tehnika, a ne snaga, kako izgleda. Ipak, za početnike, žuljevi i bol u mišićima, neizostavan su dio.
“Na početku, uči se ravnoteža, stajanje u čamcu. Uzimanje dajaka , bacanje u vodu i onda se izlazi na samu površinu vode i tu se pokušava uhvatiti balans i pravac, koji se najčešće prati prema jarbolima na mostu i tako se praktično savladavju i sve ostali brzaci i prepreke”, priča nam Vidović.
Tradicionalni vrbaski čamac – dajak, jedan od simbola grada, posebna je atrakcija turistima. Pa tako u čamac, dajakaši, vrlo rade prime i goste.
Vožnja dajakom radi se uzvodno, što znači da se moraju savladati veliki brzaci i jake struje koje ima rijeka Vrbas. A to upravo vožnju dajakom čini jedinstvenim i unikatnim u cijelom svijetu.
Zbog specifičnog izgleda i oblika, brzom Vrbasu, maksimalno je prilagođen. Tvrda podloga i plitka voda, idealni su za vožnju čamca kojeg pokreće motka. Uzvodno – sport. Nizvodno – odmor. Posebno za oči – ukoliko dajakaše posmatrate sa obale Vrbasa, prenosi N1
