Aleksa, moj prvenac, je savršen, nešto najčistije što mi je život mogao da podari, jer djeca sa autizmom u sebi nemaju gram zla, ne znaju šta je laž i koristoljublje. Ili te vole ili ne.
Ovim riječima započinje priču za “Glas Srpske” Daniela Višnjić iz Banjaluke, majka Alekse, koji danas, kada se obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu, puni 17 godina.
Toliko traje i njihova borba sa raznim preprekama, koje zajedničkim snagama prevazilaze. Ipak, pored svih poteškoća roditeljima najteže pada pomisao da će jednog dana njihova djeca ostati prepuštena sama sebi.
Imao je, prisjeća se Daniela, svega 15 mjeseci kada je kod svog prvenca primijetila promjene u smislu regresije. Do tog perioda života, priča ona, Aleksa se sasvim normalno razvijao.
– I ono malo riječi što je imalo u svom vokabularu dijete je sa 15 mjeseci počelo da gubi i da se povlači u sebe. Od tada ništa više nije govorio, niti je uspostavljao kontakt očima – kazala je Višnjićeva.
Dodala je da su od tog trenutka na sve načine pokušavali da dođu do bilo kakvih informacija kod ljekara i ukažu na ono što smatraju da je problem.
– Moj Aleksa, koji danas obožava da igra igrice, gleda edukativne sadržaje i crta na računaru, rođen je mjesec dana prije termina, zbog čega smo se odmah uputili u Institut “Dr Miroslav Zotović” u Trapiste, s obzirom na to da je tamo praćen kao neurorizična grupa. Tamo su nam rekli da je će pratiti Aleksu do treće godine, jer je bio mali da bi mogli odrediti dijagnozu – nastavlja ona.
U tom periodu, prije 16 godina, kod nas je, prema njenim riječima, rana dijagnostika bila tek u povoju, tako da su sa terapijama počeli tek sa njegove tri i po, četiri godine.
– Tada je zaista bilo jako teško dobiti stručnu pomoć, jer nije bilo mnogo ni privatnih ni državnih usluga koje se odnose na podršku djeci u spektru – istakla je Daniela Višnjić.
Sve je, dodaje, emotivno proživljavala zbog sina i na kraju je prihvatila da su stvari takve kakve jesu.
– Shvatila sam da moram da se priberem, da činim sve da bi Aleksa dobio što više mogućnosti za stručan rad i napredovanje. Važno mi je da nije bio agresivan, niti autoagresivan. Nikoga nije povrijedio niti je izazvao bilo koga da njega povrijedi. Takvih situacija vidjela sam mnogo dok sam sa sinom išla na tretmane, bila sam srećna da je moje dijete drugačije – istakla je ona.
Aleksa je, naglasila je Daniela, redovnu osnovnu školu, po prilagođenom programu, završio uz podršku personalnog asistenta, a sada pohađa u “Centru zaštiti me” četvrti nivo za autizam.
– Zadovoljna sam i srećna što je moj sin prihvaćen od početka. Svi se prema njemu lijepo ponašaju, od porodice do prijatelja, što mi daje dodatni vjetar u leđa da još više radimo sa njim – kazala je Daniela.
Dodala je da će centar za višednevni boravak “Predah”, koji je još u osnivanju, i te kako olakšati svakodnevicu roditeljima i starateljima, koji u toku svog radnog vremena mogu da ostave svoje dijete u sigurnom okruženju, otputuju na poslovni put, ali i da imaju priliku za odmor i vrijeme za sebe. Za objekat, gdje bi bio smještan taj centar, potrebna su sredstva, koja građani mogu donirati pozivom na humanitarni broj 1414.
– Ono što bi svim roditeljima djece sa autizmom u ovom momentu najviše značilo jeste usluga stanovanja uz podršku, odnosno centri u kojima bi ove osobe danas-sutra imale gdje da budu, kada ostanu bez nas roditelja i staratelja. To je ono što sve nas najviše brine, šta će biti sa našom djecom kada nas ne bude – kazala je za kraj Daniela Višnjić.
Djeca svjetlost
Udruženje “Djeca svjetlost” danas obilježava – Svjetski dan svjesnosti o autizmu te je tim povodom organizovano i druženje u tržnom centru “Delta planet”.
Iz udruženja pozivaju članove i prijatelje da danas sa početkom u 15 časova dođu u ovaj tržni centar na druženje. Pored crtanja, edukacije s ciljem podizanja svijesti o autizmu, planirano je i puštanje plavih balona.
