U zgradi Tehnološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, među mladim licima koja žure na predavanja, jedno se izdvaja. Esad Dautović ima 63 godine i student je smjera Hemijsko inženjerstvo i tehnologije.
Njegova pojava izaziva divljenje i poštovanje, jer iza nje stoji priča o upornosti, ljubavi prema znanju i vjeri da nikada nije kasno, objavio je Univezitet.
Esad je rođen u Berkvici kod Lukavca, gdje je završio osnovnu i srednju ekonomsku školu, nakon čega je upisao Tehnološki fakultet u Tuzli.
Na drugoj godini odlučuje da se prepiše na Tehnološki fakultet u Banjaluci.
– Brat je tamo studirao, a govorio je uvijek kako je Banjaluka lijepa, pa sam htio i ja da provjerim – kaže on.
Odmah po upisu apsolventskog staža sve češće zbog posla odlazi u Njemačku, gdje početkom devedesetih godina ostaje i zasniva porodicu.
– Ni tamo nije bilo lako. Gdje god da odeš, uvijek si stranac i uvijek je sve iz početka. Borio sam se, radio razne poslove, najčešće iz oblasti ugostiteljstva – priča Esad.
Sve vrijeme tamo, tinjala je jedna želja, da ostvari davno zacrtani cilj. Ali, nije se moglo, uvijek je nešto nedostajalo, ili novca ili vremena.
Zahvaljujući supruzi i njenoj podršci, Esad odlučuje da se vrati u studentske klupe i završi fakultet.
– Bez njene podrške ništa ne bih mogao, ona je moj vjetar u leđa – govori Esad s osmijehom i podsjeća koliko su važni međusobno razumijevanje, poštovanje i ljubav.
Posebnu zahvalnost iskazuje prema rukovodstvu preduzeća u kojem je zaposlen, jer su mu pružili ogromnu podršku u prilici za napredovanje.
Ponovni ulazak u akademski svijet zahtijevao je veliki trud i prilagođavanje.
<>
– Nije bilo lako, ali imao sam Jovana, on mi je mnogo pomagao – naglašava Esad
Ipak, brzo se uklopio. Njegovi profesori i asistenti ga opisuju kao izuzetno vrijednog i posvećenog studenta, a mlađe kolege često ističu da je njegova energija i smirenost ono što ih inspiriše.
