Banjaluka, grad na čijim su ulicama i trgovima odjekivale mnoge priče kroz istoriju, čuva i one tihe, gotovo zaboravljene koje su duboko u srcima ljudi. Priče o Česima koji su doprinijeli gradu na Vrbasu čuva Banjaluka, ali i potomci Čeha koji su u ovaj grad došli prije više od jednog vijeka. Takva je i priča Marženke Havlik Andulajević i njene sestre Jadranke Havlik Latinović koje cijeli život nastoje da sačuvaju porijeklo, korijene i običaje, trudeći se da upoznaju svoje unuke, ali i sugrađane s tim naslijeđem.
Preci Marženke i Jadranke, porodica Havlik u Banjaluku su došli početkom 20. vijeka zajedno sa Austrougarima. Njihova priča je priča o očuvanju porijekla, o prilagođavanju, ljubavi prema svim ljudima i Banjaluci, gradu u kojem su rođene i odrasle. Ova priča pokazuje kako se čuvanjem i poštovanjem svoje tradicije može živjeti u harmoniji sa svim ljudima. Kroz razgovor sa sestrama Havlik otkrili smo priču o njihovoj porodici koja je porijeklom iz Praga, o tradiciji, češkom jeziku i kuhinji. Razgovoru se pridružio i Čeh Pavel Cihlar koji je 15 godina živio u Banjaluci i radio u češkom lektoratu pri Filološkom fakultetu u Banjaluci. Marženka Havlik Andulajević predsjednica je Udruženja Čeha grada Banjaluka “Češka Beseda”.
Priču započinje Marženka koja je za Impuls portal ispričala da su njeni baka i djed, sa očeve strane, Česi koji su u BiH došli 1900. godine sa Austrougarima, i to u Livno.
-Moj djed je prvo došao u Livno i to službeno, a njegov rođeni brat je po službenoj dužnosti otišao u Zemun. Obojica su bili građevinske struke pa ih je služba i dovela u ove krajeve. Ipak kad se stvorila mogućnost da se vrate u Češku odlučili su da ipak ostanu u BiH, tako da smo Jadranka i ja treća generacija Čeha u BiH, moja ćerka četvrta, a unuka peta. Iako smo ovdje ostali i prilagodili se, uvijek se u našoj porodici isticalo naše češko porijeklo, uvijek se u kući pričalo ko su bili prabaka i pradjed-priču ovim riječima započinje Marženka.
Naime, prvi Česi koji su došli u Banjaluku bili su vojnici i muzičari koji su ostavili veliki trag u kulturi Banjaluke. Kako saznajemo od Marženke tada je vojska imala svoj orkestar koji su većinski činili češki muzičari. Prema njenim riječima, nakon vojnika na ove prostore su dolazili češki inženjeri, geometri, mašinci, a manja mjesta kao što su Maćino Brdo i Nova Ves više su naseljavali Česi zemljoradnici i poljoprivrednici.
Kako nam je kazala i ona i sestra danas imaju mnogo sačuvanih porodičnih slika od dvije, tri generacije unazad i svu dokumentaciju, što je inače rijetkost jer je bilo mnogo ratova na ovom području. Dodala je da im je prosto usađeno da fotografije i dokumnta nose uz sebe u svim situacijama te da su zbog takvog stava uspjeli sve i da sačuvaju.
-Baka i djed su iz Praga. U periodu kad su oni rođeni i živjeli postojala su dva mjesta jedno pored drugog u blizini Praga, odatle su oni, ali kako se Prag širio danas su ta mjesta u sastavu Praga. Čak sam imala i priliku da posjetim ta mjesta i naše rođake koji tamo žive-rekla je Marženka.
Dodala je da je svjesna svog porijekla, te da je vrlo ponosna na to porijeklo, ali i na to što je rođena i odrasla u Banjaluci.
-U Banjaluci ima čeških porodica, ali ne znam ni jedan isključivo češki brak, dok recimo u Maćinom brdu kod Prnjavora i u Novoj Vesi kod Srbca ima čistih čeških brakova. Oni su odrasli u sredini gdje su bili samo Česi, pa su se ženili i udavali između sebe. Međutim, u razgovoru sa Česima koji žive u Zagrebu i Beogradu vidim da je došlo do asimilacije i do mješovitih brakova kao i u Banjaluci-kazala je Marženka.
Marženka je pravo češko ime, što nam još jednom potvrđuje da su tradicionalna imena dio identiteta naroda.
-Moj djed je rano došao u BiH, ali školovao se u Pragu i oženio je Čehinju iz Praga. Kako su nam pričali baka je djeda upoznala sa 19 godina, pa je on morao čekati dvije godine da ona navrši 21 godinu da bi je mogao oženiti. Moj tata i njegova dvojica braće takođe su se školovali u Pragu. Na taj način čuvana je veza sa Češkom, a sestra i ja smo prva generacija naše porodice koja se ovdje školovala. Svojoj unuci često pričam o mojim baki i djedu Česima. Ona je još jako mala ali zna da svakog ponedjeljka dolazim u Udruženje „Češka beseda“ i onda me pita: „Je l ti to bako ideš opet kod onih svojih Čeha?“- uz smijeh nam je ispričala Marženka.
Kako je kazala, unuci priča o svojim precima Česima, kako bi znala i taj dio porijekla, a iako je unuka mala ona zna da djeca pamte, te dodaje da je i ona kao trogodišnja djevojčica zapmatila da joj je baka pjevala pjesme na češkom jeziku.
Banjaluka i Česi
Govoreći o češkom narodu i našim narodima, sličnostima i razlikama Marženka je istakla da Česi čuvaju sve, i dobro i loše.
-Kažu da i ono loše čuvaju da im bude podsjetnik na loša vremena, da više ne naprave takve greške. Kad sam bila u Pragu pokazali su mi jednu minijaturnu crkvicu, koja je bukvalno veličine metar sa metar, a koja je još iz perioda mnogoboštva. Oni su čak i to uspjeli da sačuvaju. Ništa nisu rušili sve su čuvali i to je sjajno-kazala je ona.
Prema njenim riječima svi mi pripadamo Slovenima, pa se mnoge sličnosti stoga i vide među našim narodima.
-Slični smo Česima po temperamentu, po načinu života, i običajima samo što Česi mnogo cijene privatnost, kako svoju tako i tuđu. Nisu tako radoznali kao mi da direktno pitaju privatne stvari-dodala je Marženka.
Govoreći o običajima istakla je da su Česi, kao i mi, zadržali mnogo običaja iz doba mnogoboštva, a jedan od njih je i obilježavanje Svetog Mikulaša, što je kod katolika i pravoslavaca zapravo Sveti Nikola.
– Tog dana Sveti Mikulaš djeci daruje poklone, ali zanimljivo je da kod Čeha Sveti Mikulaš podrazumijeva dolazak dvije osobe i to jednu dobru, drugu lošu. Zato je jedan obučen u bijelu odjeću, a drugi u crnu. Jedan straši djecu, drugi dijeli poklone i uvijek idu u paru. Ranije smo imali više male djece u Udruženju pa smo obilježavali Svetog Mikulaša. Nismo imali tradicionalnu odjeću koju nose u Češkoj, ali smo darovali djecu paketićima. Sad su ta djeca odrasla i imaju svoju djecu pa planiramo opet dolazak Svetog Mikulaša-objasnila je Marženka.
Naglasila je da i Česi proslavljaju Božić i Vaskrs, ali dosta formalnije nego Srbi i Hrvati. Poseban praznik kod Čeha je Sveti Vaclav kojeg obilježavaju svi Česi bez obzira gdje žive.
Kako nam je kazala i Česi u svojoj tradiciji imaju slične manifestacije kao što su zborovi kod našeg naroda.
Ipak zanimljiv običaj je takozvani maškarni bal, što se i kod našeg naroda u pjedinim krajevima čuva pod imenom mačkare. Tako je banjalučko Udruženje „Češka beseda“ posjetilo „Češku besedu“ u Maćinom Brdu tokom februara kada su im bili gosti na maškarnom balu koja se u ovom selu tradicionalno obilježava svake godine.
Na tu priču nadovezao se Pavel Cihlar koji je kazao da imamo dosta sličnosti jer smo zadržali dosta običaja iz slovenskih paganskih vremena bez obzira na to kojoj crkvi smo pripadali.
– Mislim da se prisutnost Čeha u Banjoj Luci može vidjeti na svakom koraku. U arhitekturi, organizaciji gradova. A ako pogledamo spiskove stanovnika vidno je da tu ima mnogo čeških prezimena, a neka od njih su toliko rijetka za sadašnju Češku. Kada govorimo o češkom uticaju na arhitekturu u Banjoj Luci on se najbolje prepoznaje kod činovničkih vila, u okolini današnjeg Borika kod crkve- objasnio je Cihlar.
Tradicionalna češka kuhinja
U razgovoru sa Marženkom i njenom sestrom Jadrankom otkrivamo da je Češka poznata po knedlama, kako slanim tako i slatkim, te da imaju mnogo vrsta knedli. Međutim, zanimljivo je da Česi knedle prave i služe kao prilog uz sva jela.
– Knedle su osnova, ali Česi mnogo manje hljeba jedu nego ljudi sa ovog prostora. Knedla je zamjena za sve. Takođe, češka kuhinja podrazumijeva mnogo svinjetine za gulaše i krmenadle. Naša mama je od bake naučila dobro da pravi sva češka jela. Ne znam da napravim toliko vrsta knedli kao majka, ali znam četiri osnovne- uz smijeh nam je ispričala ona.
Kako je kazala Banjalučani su pravljenje knedli preuzeli iz češke kuhinje, jer danas svako domaćinstvo pravi slatke knedle i knedle sa šljivama.
-Slična je kuhinja samo Česi koriste drugačije začine, koriste dosta kima. Tradicionalno češko jelo je i saft od povrća sa vrhnjem uz koji kao prilog idu tradiocionalne češke knedle. Češka jela su i podvarak sa kotletima, supa sa bijelim lukom takozvana Česnečka, ali i dinstani slatki kupus. Što se tiče kolača, Česi su u ove krajeve donijeli šaum rolne-kazala nam je Marženka.
Banjalučko Udruženje Čeha „Češka beseda“
S ciljem očuvanja češke kulture i tradicije, ali i radi dijeljenja običaja i društva sa Banjalučanima setre Havlik su veoma angažovane u Udruženju Čeha „Češka beseda“ čija je predsjednica upravo Marženka Havlik Andulajević. Kako nam je Jadranka Havlik Latinović objasnila u upravnom odboru Udruženja mora biti Čeh ili potomak češkog porijekla, te da je to bio jedini uslov Češke ambasade.
-Prvi osnivač „Češke besede“ bio je gospodin Vladimir Blaha i kad je krenuo sa ovom pričom svima nam je rekao: „U našu butiku nema politiku“. To mi je toliko ostalo u pozitivnom sjećanju, a mi i danas imamo takav stav-naglasila je Jadranka.
Priču o osnivanju Udruženja Čeha nastavlja Marženka koja je naglasila da je Udruženje osnovano 1998. godine.
-Vladimir Blaha je uložio mnogo truda u svu ovu priču i on je bio prvi predsjednik sve do 2014. Nakon toga ja sam nastavila rad. Zahvaljujući njemu dobili smo ovaj prostor koji danas koristimo zajedno sa drugim članovima nacionalnih manjina-kazala je ona.
Objasnila je da Udruženje organizuje mnogobrojne aktivnosti te da imaju sjajnu saradnju sa svim drugim Udruženjima Čeha, ali i sa gradom Banjaluka i Ambasadom Češke.
-Naš cilj je da se skupimo i povežemo sa svim Česima u BiH što smo i uspjeli. Podržavamo jedni druge. Imamo odličnu saradnju sa Česima u Hrvatskoj i to u Daruvaru gdje ih ima najviše. Tamo postoje čitava češka sela, a zbog mnogobrojnosti uveden je češki jezik u vrtiće, osnovne škole i Gimnaziju. I mi smo zakonski dobili tu mogućnost, ali trebalo bi da imamo bar 15 učenika, a mi taj broj nažalost nemamo- ispričala je Marženka.
Kako je kazala jedno vrijeme su u Udruženju imali kurs češkog jezika, te da su češki najviše učili đaci koji su se pripremali za studije u Brnu.
– Dešava se da se unuci naših prvih članova, ta četvrta generacija, vraća u Češku jer su bolji uslovi studiranja. A imali smo par porodica iz Banjaluke koji su se preselili u Brno da žive i ostali su tamo-rekla je ona.
Skoro 30 godina Udruženje izdaje časopis „Banjalučki krajani“ kojim javnost informišu o svemu što organizuju u Udruženju, ali je ujedno i arhiva svih dešavanja. Časopis je dvojezični, izlazi na češkom i srpskom jeziku.
-Takođe uspjeli smo da prevedemo četiri češka pjesnika na srpski jezik, ali to je dosta komplikovan proces prvenstveno zbog sredstava. Mi dobijemo malo sredstava, a troškovi su sve veći i veći. Prije je bilo lakše naći prevodioce, a i bili su jeftiniji dosta nego sada, tako da smo zbog sredstava prestali sa prevođenjem knjiga-kazala je Marženka.
Glavna aktivnost Udruženja „Češka beseda“ je hor koji radi od samog osnivanja. Pored toga svakog proljeća i jeseni organizuju Dane češke kulture kada im u goste dođu češka udruženja iz drugih krajeva, a posebna manifestacija su i Dani češke kuhinje u Banjoj Luci kada se prave raznovrsna češka jela i služe na radost svih članova i simpatizera ovog Udruženja.
Marženka nam je ispričala da su često organizovali koncerte i izložbe kojima su predstavljali tradiciju i kulturu češkog naroda, a pojedine njihove izložbe su postavljane i u Banskom dvoru, Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, u Staklencu, te u prostorijama Udruženja.
-Imamo dobru saradnju sa svim udruženjima Čeha, a 2012. i 2015. smo učestvovali na festivalu u Pragu koji se organizuje za naše sunarodnike iz čitavog svijeta i to je zaista fantastično. Tad smo mogli da upoznamo Čehe koji su rođeni u Americi, u Meksiku, Južnoj i Sjevernoj Americi ili koji žive u Rusiji, Ukrajini, Austriji. Tad sam vidjela koliko se Česi razlikuju, jer su od zemalja u kojima žive poprimali određene karakteristike. Tada sam upoznala Čehinju koja je potpuno crna, jer je iz mješovitog braka. Upoznala sam i djevojku češkog porijekla kojoj je otac musliman i koja se iz poštovanja prema ocu nosi u skladu sa muslimanskom vjerom, ali zna i za svoje češko porijeklo- ispričala je Marženka.
Kako je kazala „Češka beseda“ je bila pozvana na ovaj festival u Prag i prošle godine, ali nažalost nisu mogli da se odazovu jer nisu imali dovoljno sredstava za taj put. Međutim, ona se nada da će idući put moći da odu i uživaju u ovoj sjajnoj manifestaciji.
Marženka Havlik Andulajević je naglasila da je Udruženje Čeha „Češka beseda“ veoma fleksibilno, te da prihvata sve dobre ljude i simpatizere češkog naroda.
-Pored Čeha mi u Udruženju imamo dosta simpatizera. Imali smo oko 350 članova, ali nisu to sve Česi. Naši partneri su takođe uključeni u rad i aktivnosti. Pa recimo moja kuma je članica „Češke besede“ skoro 20 godina a nije Čehinja. Jednostavno naša vrata su otvorena za sve koji žele da upoznaju češku kulturu i da se druže, da na tim druženjima dijelimo pozitivne stvari jedni sa drugima-poručila je ona.
Ovaj stav potvrdila je i njena sestra Jadranka koja nam je objasnila da ime ništa ne znači, nego znači jesi li dobar čovjek ili nisi.
-Nismo opterećeni vjerom ni politikom. Naučeni smo da je jedino bitno biti dobar čovjek-dodala je Jadranka.
U Udruženju Čeha proslavljaju se pravoslavni, katolički i muslimanski vjerski praznici, a ove divne žene pozivaju sve one koji znaju za svoje češko porijeklo, ali i one koji bi da upoznaju češku kulturu, da se pridruže Udruženju. Vrata su otvorena svakog ponedjeljka od 18 do 20 časova, prenosi Impuls
