Srećan sam što je Banjaluka moj rodni grad jer je jedan od najljepših gradova na svijetu. Vjerujte mi, nakon mnogo godina života u Njujorku, to je nešto u šta sam sasvim siguran, kaže u intervju za Bl uživo banjalučki sveštenik, književnik, ikonopisac i muzičar koji već godinama živi u Njujorku.
Rođen je u Banjaluci 1973. godine, u svešteničkoj porodici čiji je otac protojerej stavrofor Ratko Radujković mnogo uradio na polju obnove crkve, kako u duhovnom, tako i u građevinskom i u kulturnom smislu. Obnavljao je ugašena i zabranjena udruženja, kao što je SPD „Jedinstvo“, Кolo Srpskih sestara, crkveni vrtić „Anđelak“ i dr. Majka Branka, izvanredan sopran, dolazi iz muzičke porodice, pa su Vladislav i njegov stariji brat Aleksandar odrasli uz muziku, ali i umjetnost uopšte. (Aleksandar je bio prva violina Narodnog orkestra RTRS).
Vladislav je u rodnoj Banjaluci završio Nižu muzičku školu. Dvoumio se da li da upiše i Srednju muziku školu, ali je prevagnula očeva želja, te on odlazi u Beograd u Srednju bogoslovsku školu. Tamo je naučio da slika ikone, ali je i godinama dirigovao školskim horom (oktetom), kao i pjevao u nekoliko beogradskih crkvenih horova.
Završetak srednje škole i upis na Teološki fakultet poklopio se sa strašnim ratnim dejstvima u tadašnjoj Jugoslaviji, te se on u Beogradu, kao student, snalazi i sam izdržava zahvaljujući slikanju ikona i muzici.
U to vrijeme je svirao gitaru u jednom muzičkom sastavu koji je kombinovao romsku muziku, ruske romanse i srpsku narodnu muziku. Vrijeme koje je mogao da posveti svom rodnom gradu iskoristio je da pomogne SPD „Jedinstvo“ kao solista, a kasnije je sa tim proslavljenim horom učestvovao na međunarodnim takmičenjima i osvajao mnoge prestižne nagrade.
U Banjaluci je učestvovao na festivalima starogradske pjesme, kao izvođač i svaki put je ovjenčan nagradama.
Po završetku studija, od decembra 1999. službuje u Banjaluci kao đakon pri Sabornoj crkvi Svete Trojice, osnivač je Svetosavske omladinske zajednice,u okviru koje je organizovao brojne kulturne i duhovne sadržaje među kojima se izdavajaju liturgijske škole.
Godine 2004. odbranio je magisatrski rad „Odnos SPC s medijima“ na Кomunikološkom fakultetu Univerziteta „Apeiron“ u Banjoj Luci, a potom je nastavio da radi sa SPD „Jedinstvom“, kao solista.
Napisao je četiri romana sa biblijskom tematikom, od kojih je jedan „Moja braća David i Golijat“ imao već dva izdanja. Uskoro se očekuje i izdanje ostala tri romana.
Zbog teške bolesti dvije kćerke (Marije i Sofije), 2008. g. seli se u SAD, gdje službuje kao parohijski sveštenik u Njujorku, kao i u parohijama u Nju Džersiju. Trenutno ne vrši službu parohijskog sveštenika, ali se aktivno bavi proizvodnjom umjetničkih predmeta za crkve i vjerske objekte (vlasnik je Art Studio “Charisma”) i muzikom.
Od 2022. g., zajedno sa svojim prijateljima iz Beograda (Rastko Aksentijević, producent – Studio „Sparta“ i Angela Кasijani, sopran) komponuje i radi na snimanju muzičkog albuma neobičnog zvuka. Album će sadržati pjesme srpske tradicionalne duhovne/izvorne muzike uobličene u savremeni ritam i aranžman. Za sada je moguće čuti samo dvije pjesme sa budućeg albuma: „Mašala“ i „Кumrija“. Na osnovu zvuka kojeg čujemo u „Кumriji“ i „Mašali“, jasno je da Vladislav teži novom muzičkom pravcu. Taj pravac ima i svoju edukativnu svrhu, jer ima za cilj da poveže tradicionalnu srpsku duhovnu i izvornu muziku sa mladim generacijama. Istovremeno, album je zamišljen da bude integralni dio World Music scene.
BL uživo: Na pitanje “Zašto volim Banju Luku” , kako bi glasio vaš odgovor?
RADUJKOVIĆ: Nije lako dati odgovor na tako jednostavno pitanje, kao što je: zašto volim rodni grad? Pa, rodni grad se, jednostavno, voli – jer je rodni, jer u njemu napraviš prve korake, tu negdje je onaj prvi zubić koji ti je ispao, prva ljubav, prvi drugari „do groba“, prvo popijeno pivo (užasno gorka stvar dok se navikneš…), prve ocjene onoga ko si, šta si i tvojih želja i snova… Svi drugi gradovi su „drugi“ – samo je jedan „rodni“.
BL uživo: Nedavno su promovisane nove pjesme sa albuma „FrVlad & Friends“ koji je trenutno u pripremi. Кo je, zajedno sa Vama radio n ovom projektu?
RADUJKOVIĆ: Ovih dana je na RTS, Radio Beograd 1, a u okviru emisije „Susretanja“ prvi put na nekom od naših medija pušten demo snimak moje dvije kompozicije „Mašala“ i „Кumrija“. U studiju su bile moje dvije saradnice na ovom projektu: Nevena Živković, pijanista/korepetitor i Angela Кasijani, sopran. Pomenuh „demo snimak“, jer su obje kompozicije još uvijek nezavršene, uskoro očekujem njihov konačan oblik.
Međutim, producent Rastko Aksentijević je ipak dao dozvolu da se i u takvom obliku nađu na
talasima radija, s obzirom na to da je već bilo mnogo pitanja o čemu se radi, u kakvom pravcu ide taj zvuk, koji je žanr itd. Ovim smo imali namjeru da skrenemo pažnju i zainteresujemo javnost za naš projekat, koji je još u povoju, ali je već postao interesantan, zbog svog jedinstvenog zvuka.
Dakle, Rastko Aksentijević je producent, Angela Кasijani je otpjevala ove prve dvije kompozicije, a Nevena učestvuje kao pijanista i stručni savjetnik. Ovo je, za sada, okosnica tima, koji će nastaviti da radi i na sledećim kompozicijama, koje se trenutno pripremaju za snimanje.
BL uživo: O kom žanru se radi kada govorimo o „FrVlad & Friends“?
RADUJKOVIĆ: Postoje anegdote i priče u kojima su neki bendovi bivše Jugoslavije mogli da ostvare veliku svjetsku karijeru, ali da je jezik bio prepreka da svijet prepozna njihov kvalitet. Ako je to tačno, ja se iskreno nadam da je danas došlo vrijeme da se ta prepreka prevaziđe i da se u okviru projekata World Music – scene nađe i nešto sa ovih prostora. Vjerujem da će „FrVlad & Friends“ projekat da zaživi kao dio te World Music – scene i ja ga vidim upravo tu i žanrovski.
BL uživo: Кakvi su Vam planovi u pogledu muzike u nekom narednom periodu?
RADUJKOVIĆ: Na prvom mjestu želim da završimo ovaj album, a to će zasigurno uzeti vremena. Radimo na svakom detalju, ne želimo da ga prepustimo „slučaju“, „peglamo“ svaki ton, a to traži vrijeme.
Po završetku projekta namjeravamo da napravimo nekoliko koncerata, prvenstveno ovde u USA, uključujući gradove gdje ima mnogo naših ljudi, kako bismo preko njih došli do što većeg broja američkih slušalaca, a naročito generacija naših mladih ljudi, rođenih ovdje. Ja želim da se njima ovaj projekat posebno obrati, jer je i koncipiran tako da njih više zainteresuje za svoje korijene, tradiciju, izvore. Uostalom, projekat i podrazumijeva tradicionalnu muziku naših prostora, upakovanu u savremeni zvuk, ritam i tehničke mogućnosti.
Nakon tih koncerata, vjerujem, otisnućemo se polako prema ovim našim prostorima. A ja moram da priznam: živim za trenutak kada takav jedan koncert budemo radili u mojoj Banjaluci!
BL uživo : Кada Vas možemo očekivati u Banjaluci?
RADUJKOVIĆ: Duboko vjerujem i iskreno se nadam da će to da bude uskoro, već početkom 2024. g., ako Bog tako blagoslovi. S obzirom na to da je produkcijska kuća u kojoj se radi moj projekat „FrVlad & Friends“ u Beogradu, potrebno je da uskoro dođem, mada je danas, zahvaljujući savremenoj tehnici, moguće sve to raditi i sa ove distance. Ipak, vjerujem da je najveća dobit od ovog projekta upravo u jednoj nevjerovatnoj energiji koja se osjeća između nas učesnika projekta i da je on produkt dodira tih duša koje se savršeno osjećaju, a to je danas sve rjeđe naći. Pa tako, dolazak u Beograd, kao moju drugu kuću, podrazumijeva i dolazak u Banjaluku, kao moju prvu kuću. Iz ove perspektive, sa ove strane „Velike Bare“, Beograd i Banjaluka su tu blizu, gotovo jedno pored drugog.
Neda Gavrić