Sada kada je veliki poduhvat iza njega za “Glas Srpske” priča da je bilo lakše nego što je očekivao.
– Drago mi je da je tako, jer je to potvrda da je pristup koji sam koristio prije odlaska bio ispravan i efikasan i da sam dobro rasporedio vrijeme za trening – rekao je Perić. Imao je, kako kaže, skoro godinu dana za kondicione i mentalne pripreme i za nabavku potrebne opreme.
– Iskreno, nisam znao šta da očekujem. Informacije sam tražio u knjigama, dokumentarnim filmovima i u razgovorima sa ljudima koji su već bili na Kilimandžaru i svaki izvor je imao drugačije iskustvo – naveo je on.
U skladu sa tim, priča Perić, pripremao se tako da ga ništa ne iznenadi.
– Znao sam ako krenem što spremniji, uspon će biti lakši. Po zanimanju sam doktor nauka sportske fiziologije tako da sam pripreme bazirao na naučnom pristupu te pored standardnih vježbi snage u teretani i kardiotreninga, radio sam puno na vježbama disanja – naveo je Perić.
Sam uspon trajao je četiri dana, a išli su Marango rutom koja je, priča ovaj planinar, možda i najteža.
– Što kraća ruta, kraći je period aklimatizacije na uslove razrijeđenog kiseonika. U ta četiri dana prošli smo kroz sve vremenske uslove i vidjeli sve vrste vegetacije. Iz tropskih šuma prešli smo u zonu niskog rastinja, a potom u zonu vulkanskog kamenja i pijeska i sve to završava sa snježnim pokrivačem. Svaki dan pješačili smo oko deset kilometara i prelazili visinsku razliku od oko 1.000 metara – pojasnio je Perić.
Najviše snage da istraje do samoga vrha dao mu je njegov jak karakter jer, tvrdi, odustajanje nije opcija.
– To je nešto što sam u sebe ugradio kroz život i kroz profesionalno bavljenje sportom. Takav pristup pokušavam da prenesem i na svoju djecu tako da pored karaktera mogu da kažem da su moj glavni izvor snage bila i moja djeca. U trenucima kada je bilo teško rekao bih sebi, vratiti se kući i reći djeci da sam odustao nije opcija, kakav im to primjer šaljem. Uvijek se tim vodim, da bi djecu trebalo odgajati zdravim primjerom, a ne samo pričom – kazao je Perić za “Glas” i pojasnio da su umor i nedostatak kiseonika, u konkretnom slučaju, predstavljali glavni izazov.
Prva dva-tri dana kaže da nije imao tegobe.
– Nije bilo pretjeranog umora, glavobolje ni mučnine. Finalni uspon predstavlja mjesto gdje se fizička i mentalna snaga stavljaju na test. Skoro 48 časova ne spavate, penjete se na visinsku razliku od skoro 2.000 metara i prelazite 20 kilometara, većinu toga noću i s temperaturama u minusu – kazao je Perić i istakao da su pola sata prije ponoći krenuli na finalni uspon te da je poslije devet časova uspješno izašao na Uhuru vrh.
U ovoj godini, kako kaže, ne planira u nove avanture, ali mu je u planu da pokuša uspon na Akonkagu, najviši vrh Južne Amerike koji je terenskom konfiguracijom relativno sličan Kilimandžaru.
– Mislim da nova avantura ove godine nije izvodiva, jer je to i vremenski i finansijski zahtjevno – kazao je Perić i za podršku zahvalio Kabinetu predsjednika Republike Srpske te kompanijama “Unisturs”, “Info medija grup”, ZU “Avala”, “Skifun.ba” i “Agromehanika”.
Ekspedicija
Planinarsko udruženje “Abonos” iz Banjaluke je organizovalo ekspediciju na Kilimandžaro i najviši vrh Uhuru. U ekspediciji su učestvovali planinari iz Srpske, BiH, Slovenije, Srbije i Sjeverne Makedonije, a na svom putu imali su podršku i pomoć lokalnih vodiča u Tanzaniji. Iz najvećeg grada Srpske u ovom pohodu učestvovalo je sedam planinara.
