Za prvo poznato spominjanje imena Banjaluke zaslužan je ugarski kralj Vladislav II Jagelovič.
On je 6. februara 1494. godine izdao jednu ispravu na latinskom jeziku u kojoj se prvi put spominje ime našeg grada. U tom dokumentu, Banjaluka se navodi kao malo ugarsko utvrđenje u sastavu novoformirane Jajačke banovine, koja je načinjena da bi se zaustavila dalja turska osvajanja. Utvrđenjem je tada zapovijedao izvjesni Đurađ Mikulašić (Georgius Mykwlasych).
Za nas dragocjeni dokument, navodi na svom Fejsbuk profilu banjalučki istoričar Zoran Pejašinović, nalazi se u Državnom arhivu Mađarske, a promovisao ga je mađarski istoričar Lajoš Taloci u kultnom djelu „Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450-1527.’’, objavljenom 1916. godine u Zagrebu.
-Taloci dodaje da je Banja Luka „iza Jajca najvažniji i najtvrđi grad u kotlini Vrbasa’’, te da je ispod grada postojala varoš, u kojoj se nalazio samostan nekog prosjačkog reda, kao i da su stanovnici varoši za vrijeme truske opasnosti od mađarskog kralja dobijali „pripomoć” – navodi Pejašinović.
U svakom slučaju, pomenuti dokument svjedoči o 531 godini imena našeg grada.
