Robna kuća „Boska“ ,u samom srcu Banjaluke, na Trgu Krajine više od četiri decenije, je nezaobilazna tačka gradskog pejzaža i svakodnevnog života Banjalučana. Nije samo trgovački centar – postala je simbol grada, orijentir i mjesto koje svi prepoznaju. Za Bosku znaju svi, bez obzira na godine – ona je mjesto susreta, kupovine i gradskih priča.
Otvorena je 1978. godine i u to vrijeme predstavljala je jednu od najvećih robnih kuća u bivšoj Jugoslaviji, sa ukupnom površinom od 11.500 kvadratnih metara.
Zanimljivo je da se upravo na mjestu današnje Boske nalazila stambeno-poslovna zgrada poznata pod nadimkom „Titanik“, koja je teško oštećena u razornom zemljotresu koji je pogodio Banjaluku 26. oktobra 1969. godine. Epicentar zemljotresa nalazio se upravo na toj lokaciji.
Zgrada „Titanik“ dobila je nadimak zbog balkona koji su podsjećali na čamce za spasavanje sa legendarnog broda Titanik. Novinar Slobodan Pešević zapisao je:
„Objekat je ozbiljno uzdrman u prvom jakom potresu 26. oktobra, da bi sutradan doživio skoro potonuće poput planetarno poznatog broda.“
U ponedjeljak, 27. oktobra 1969. godine, u 9.13 časova, srušeno je lijevo krilo zgrade, nakon čega je cijeli objekat uklonjen. Na tom mjestu dugo je bio veliki, najčešće poluprazan parking. Sredinom sedamdesetih godina prošlog vijeka počela je izgradnja nove robne kuće – „Boske“.
– Poslije oktobarskog zemljotresa visoka limena ograda godinama je krila poglede znatiželjnih prolaznika od temelja gdje je počela gradnja – u to vrijeme – najveće robne kuće na Balkanu – navodi se u jednom Peševićevom tekstu objavljenom prije nekoliko godina na portalu Mondo.
Betonsko zdanje završeno je 1978. godine, a robna kuća je dobila ime – Boska.
Oko porijekla imena „Boska“ postoji više teorija. Jedna kaže da je naziv nastao po hrabroj partizanki Bosnić Miki. Međutim, kako je Pešević primijetio, ova tvrdnja ima nelogičnosti – Bosnićeva je bila iz Drvara i nije imala nikakve veze s Banjalukom. Prema drugoj, vjerovatnijoj verziji, naveo je on. ime „Boska“ je skraćenica od „Bosanska krajina“, čiji je Agrokombinat upravljao i trgovačkim sektorom.
U periodu svoje najveće popularnosti, Boska je nudila oko 80.000 artikala – odjeću, bijelu tehniku, gramofonske ploče, namještaj i druge proizvode, isključivo iz domaće proizvodnje. Pored trgovine, u podrumskim prostorijama nalazio se i reprezentativan restoran, čija je šefica kuhinje bila Rada Aleksić – proglašena za najboljeg kuvara bivše Jugoslavije.
Nakon rata u BiH, Boska je godinama propadala. Nekada puni rafovi postajali su sve prazniji, a robna kuća je dovedena na rub ekonomskog kolapsa. Privatizovana je 2008. godine.
Rekonstrukcija, koja je koštala oko 15 miliona evra, trajala je četiri mjeseca tokom 2010. godine. Svečano otvaranje obnovljene robne kuće Boska održano je 11. novembra 2010. godine, tačno u podne.
