Zgrada Narodnog pozorišta Republike Srpske, smještena u samom centru Banjaluke, nije samo hram kulture – to je spomenik istorije, vizije i odlučnosti.
Tokom svoje duge prošlosti nosila je različite nazove – od Spomen doma kralja Petra I Oslobodioca, preko Narodnog pozorišta Vrbaske banovine, pa sve do Krajiškog narodnog pozorišta i Narodnog pozorišta Bosanske Krajine. Na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, u junu 2012. godine, ova zgrada proglašena je za nacionalni spomenik BiH.
A kako je sve počelo?
Prema živopisnoj crtici, koju je na svom „Fejsbuk“ profilu objavio banjalučki istoričar Zoran Pejašinović, jedan od ključnih momenata u nastanku ovog zdanja dogodio se gotovo filmski – na jednom teferiču.
– Ban Milosavljević je od djetinjstva bio zaljubljenik u pozorišne čarolije. Zbog toga nije čudo što je ubrzo po dolasku u Banjaluku dao da se osnuje banovinski teatar, kome je, preuređenjem stare sokolane (donedavno bioskop Кozara), našao privremeni smještaj. U međuvremenu, pala je odluka da se gradi namjenska zgrada za pozorište i još neke kulturne ustanove i organizacije. Na dnevni red je došlo i pitanje lokacije tog kulturnog doma. Bilo je tu i čaršijskih afera, podmetanja i koječega. Razmatrane su mnoge ideje, a jedan od prijedloga bio je da se zdanje podigne pored Parka bana Milosavljevića (kako se tada zvao Park Petra Кočića) – navodi Pejašinović.
Sudeći po svjedočenju, iz sada već davne 2004. godine, Ašide Šide Husedžinović, kćerke Hamzage Husedžinovića, muslimanskog prvaka (jedno vrijeme i gradonačelnika), dodaje on odluku je „vojnički” donio ban Milosavljević i to na jednom teferiču, koji je u Кlašnicama na obali Vrbasa organizovao sudija Husnija Đumrukčić.
-Šida, tadašnje 16-godišnje djevojče, kazivala nam je sedam decenija kasnije da je razgovarajući o tom pitanju sa Đumrukčičem i Husedžinovićem, ban na kraju odlučno rekao: „U malom parku neka bude Pozorište!” Riječ je bila o ograđenom parkiću pod imenom Petra Zrinjskog koji se nalazio preko puta Carske kuće (danas Arhiv RS). Bio je to omalen kompaktan prostor sa topolama, platanima, lipama i kestenjem, uređenim stazama i klupama. Parkić je imao male „leptir” kapije (ukrštene grede na vertikalnom stubu koji se mogao okretati), da se u njega ne bi moglo ulaziti kolima. Do glavnog druma nalazila se policijska stanica, te jednostavna zgrada malte, prizemnica sa trijemom na kome se nalazila vaga – opisuje Pejašinović.
Кako je gradska uprava poklonila to zemljište Banovini, maja 1933. godine uklonjeni su pomenuti objekti, isječena stabla i po projektu Josifa Goldnera istog ljeta otpočela je gradnja…
Zgrada Narodnog pozorišta otvorena je 12. novembra 1934 godine, pod nazivom Dom Kralja Petra I Velikog Oslobodioca. Pored Pozorišta, u zgradu su bili smješteni Kulturno društvo Zmijanje, Muzej Vrbaske banovine, a od 1935. i Narodna biblioteka Vrbaske banovine.
Bio je to pravi kulturni centar tadašnje Vrbaske banovine – i jezgro iz kojeg će se decenijama širiti pozorišna umjetnost, obrazovanje i kulturni život regije.
