Tišina je u Bijelom potoku i danas glasna. Selu su na Vaskrs 1942. presudile ustaše. Na prevaru su pobijene cijele porodice. Zbori nam to Branko Milinkovć. Njemu su ustaše pobile braću, sestre, rodbinu.
-Dugo se ćutalo o zložinu u Bijeom Potoku. Dugo je istina o stravičnm zločinu kojim su srpska sela podno Ponira zavijena u crno, skrivana od javnosti. Gotovo punih 60 godina. Meni su ubijeni moj jednogodišnji brat Uroš, tri setstre i prva supruga mog oca, stričevi, rodbina, kaže Branko Milinković, predsjednik Udruženja „Bijeli Potok“.
U Bijeli Potok dolazimo da se pomolimo nevino stradalim žrtvama ustaškog terora, kaže prvi čovjek grada, navodeći da istina kad tad mora izaći na vidjelo
-Jedina krivica je to što su bili Srbi i pravoslavci, borili se za svoje i živjeli na svojim ognjištima, vjerovali u komšije, u prijatelje i u sve druge narode koji su ovdje živjeli – kazao je gradonačelnik, dodajući da kada pogledamo cijeli 20. vijek, 2,5 miliona Srba je pobijeno, a da nam se danas za svu žrtvu kao „nagrada“ pokreće sramna rezolucija protiv nas.
Kako je istakao, naš je usud, nažalost, da trpimo nepravdu, ali da govorimo istinu i da imamo naš odgovor u nacionalnu politiku, da se borimo za svoje i da znamo šta je naša istorija i šta su naši korijeni.
-Upravo danas polažući vijence ovdje na ovom spomen-obilježju, kao i na Spomeniku borcima NOR-a, Banja Luka se prisjeća velike žrtve svog naroda za slobodu i svijeta i čovječanstva, ali i za našu vijekovnu slobodu na našim ognjištima. Srpski narod je podnio ogromnu žrtvu u Drugom svjetskom ratu, da bi oni koji su bili na drugoj strani istorije sada pokretali razne rezolucije, dodaje Stanivuković
U Bijelom Potoku tišina je i danas glasna. Generacije su zbrisane sa lica zemlje na krvavi Vaskrs Četrdeset i druge. Prema njima imamo dug i obavezu da se ovaj strađni zločin nikada ne zaboravi, rekoše na kraju u Bijelom Potoku.
