Gradonačelnik Banjaluke, predsjednik PDP i lider Pokreta Sigurna Srpska, Draško Stanivuković, tvrdi da istraživanja relevantnih agencija pokazuju da ima najmanje 25 odsto prednosti u odnosu na potencijalnog kandidata SNSD za predsjednika Srpske, Savu Minića.
U intervjuu za Srpskainfo Stanivuković, između ostalog, tvrdi da je i dalje u opticaju mogućnost da se kandiduje za predsjednika Republike Srpske.
– To je na stolu. Prije nego što su završeni razgovori, većina u Glavnom odboru SDS ili organima te stranke donijela je takav stav. Znači, SDS je zauzeo stav i prije nego što su s nama počeli razgovori. Za mene, to je dovođenje pred svršen čin. Mislim da je trebalo drugačije, onako kako mi postupamo. Opet biram riječi i želim da postoje otvorena vrata. Mi smo pokazali ozbiljnost. Da li je ta naša ozbiljnost razlog da se plašimo? A čega bih se to plašio? Jedini ko u opoziciji ima najbolju stratešku poziciju da rizikuje, rekao bih da sam to ja. Vodim grad i pokazujem najbolje rezultate. Opet, stalo mi je da budem timski igrač – kaže Stanivuković.
Godinama u Republici Srpskoj nismo vidjeli bilo kakav protest. Mladi su se nedavno okupili ispred Narodne skupštine Republike Srpske, mladi iz opozicionih stranaka. Šta je potrebno uraditi kako bi se mladi zadržali u Republici Srpskoj?
Mora se kroz više faktora, medija, obrazovanja, mnogih drugih stvari, da se budi taj jedan buntovan duh koji po prirodi mladi ljudi imaju. Mogu reći da sam kao mlad čovjek, još mlađi nego danas, sa 19, 20 ili 25 godina, opravdavao duh mladog čovjeka. Griješio sam mnogo, ali bilo je protesta, bilo je borbe. Posljednji studenski protest, sjećate se, bio je prije više od decenije, 2014. godine. Nisu dobre stvari da od tada niste vidjeli nijednog studenta da zbog bilo čega, čak i objektivno velikih stvari, pokazuje svoje nezadovoljstvo. U Republici Srpskoj imamo i akademsku zajednicu koja je dosta tiha na ogromne anomalije. Evo, čak i ako pričamo o gradu ima se tu šta reći. Drago mi je kad vidim da jedan, dva ili tri profesora, da li se ja slagao s njima ili ne, pričaju o nekim stvarima. Da li su to regulacioni planovi, da li je to zelenilo u gradu, ja to pozdravljam. Međutim, ako ih čujemo nešto na lokalnom nivou, na republičkom se gotovo nikad nijedna tema ne pokreće, a ima puno ozbiljnijih tema. Na primjer, neko izađe i kaže kako možete napredovati samo ako ste dio sistema ili ako imate člansku kartu neke političke partije. To je čitava vertikala odgovornosti. Kada sam bio na početku svoje karijere i kada su srednjoškolci pravili proteste zato što im je škola prokišnjavala, imali ste stranačke ljude u školama. Od uprave škole pa nadalje, koji su prijetili ukorima samo zato što se mlad čovjek pobunio jer mu škola prokišnjava. Oni koji treba da ih uče da budu hrabri i odgovorni, prijetili su im ukorom. Kroz čitav taj sistem poltronizma, sijanja straha i svega što vidimo, duh mladih ljudi je prilično utihnuo. Međutim, opet smatram da mora postojati lična odluka čovjeka. Prošao sam sve te krivične i prekršajne prijave, hapšenja, ali i danas ne dam da se moj duh ugasi. Tako da ima tu i do odluke mladih ljudi, do sistema, ali i ima do javnog prostora koji trebamo graditi. Drago mi je što sam kao gradonačelnik to uradio i stojim pri tome. Tamo gdje je megafon u centru grada ko god hoće, u svakom trenutku, može se tamo okupiti. Ne treba tražiti dozvolu da postavi štand i kaže šta mu se ne sviđa u gradu. Na taj način podstičem ne samo mlade, već sve ljude da iskažu svoj stav.
Jedna od najžešćih kritika koje vam se upućuju za saradnju s režimom upravo su regulacioni planovi u Banjaluci. Možete li javno objaviti ko traži izmjene regulacionih planova? Šta od izmjene tih planova dobijaju investitori, a šta građani? Da li ćete tražiti da se zaustavi s tom praksom sve dok ne bude usvojen Urbanistički plan?
Htio sam otvoriti jednu debatu i to sam čak rekao u nekim emisijama. Mene se kritikuje za neke zgrade u naselju Filipovića polje, za neke objekte u širem centru grada, za neki regulacioni plan koji je usvojen 2014. ili 2018. godine, odnosno većina je usvojena prije mog mandata. Htio sam da postavim pitanje koji je to plan koji je problematičan, a usvojen je u mom mandatu? Kada to kažem u skupštini grada, odbornicima, opoziciji ili onima koji nisu ni jedni ni drugi, nedostaje pravih odgovora. S druge strane, grad se mora urbanizovati. Najveći prihodi grada, šta god mi htjeli, dolaze od rente i uređenja građevinskog zemljišta. Upravo od građevinskih dozvola imate najveće uplate iz čega finansirate grad, uređenje, puteve, infrastrukturu, higijenu i ostale stvari. To tako funkcioniše. Danas je priča o regulacijnim planima prosto u trendu. Kad god u politici ne znate šta reći, to možete da povičete. Evo, na primjer, mi imamo kampus, Bogu hvala, koji je zelen i prelijep. Imamo pored kampusa Delta Park. Imamo tu, u blizini, i park Mladen Stojanović i sad neko kaže: hajde da u ovom naselju, odmah pored svega toga, imamo još jedan park, iako od tog naselja Filipovića polja do Delte nemate pješke više od 5 do 6 minuta, do najvećeg gradskog parka. Ostavili smo dovoljno prostora da tu bude jedno veće, zeleno dječje igralište, plus oko cijelog tog naselja ide zeleni pojas sa šetalištem uz Vrbas. Dakle, imate zelenilo, imate šetalište uz Vrbas, imate kampus, imate Delta park. Danas kad neko kaže: „posječene su vrbe“, iako je posječena samo jedna, a ostalo je bilo šiblje i granje, to je ta priča. O tome treba govoriti, ali objektivno ako je bager ušao, zagrebao viljuškom, stavio nasip, izašao i za minut će se voda vrati u najnormalnije stanje, kako treba da bude, onda mislim da kao društvo pokazujemo preosjetljivost na jednu vrstu problema dok se, objektivno, o nekim drugim problemima poput zaduženja ne priča. Garantujem da od jednog bagera u Vrbasu nikom neće biti ništa. Ni Vrbasu, ni ribi, ni zelenoj sredini. A od ovog zaduženja, da vidimo parametre. O čemu se više govori i o čemu se diže veća polemika? Volim ovaj grad, kupam se u Vrbasu, vozim dajak, dijete sam Banjaluke i ne mislim se nikad seliti iz ovog grada. Zašto bih želio da u ovom gradu nešto bude što nije najbolje? Garantujemo za ono što radimo.
Kako brinete o ekologiji Banjaluke ako su posječena stabla koja su simbol grada, koja su predstavljala nešto što je Banjalučane činilo ponosnim. Da li je ustanovljena odgovornost? Ko je to naredio?
Dobili smo saglasnost svih nadležnih institucija da se uređuje obala Vrbasa na tri načina. Kroz uređenje obale Vrbasa, obalne zaštite, vodocrpilišta i dio šetališta. Po ta tri osnova dobili smo vodne i sve druge ekološke saglasnosti. Projekat koji je prošao autorizaciju, prošao provjere, dobio saglasnost da se dio granja i šiblja, uz tu jednu vrbu, iako se nastavlja priča o „vrbama“. Znači, taj prvi projekat je dobio tu vrstu saglasnosti, što danas mogu reći da je bila greška. Zato se stavlja stručni nadzor koji izađe na teren, vidi određene stvari i ima mogućnost korektiva. Mi smo taj projekat revidovali, to smo promijenili. Biće zasađeno novih 50 stabala, prvenstveno vrba i biće na tom pojasu više zelenila nego što je bilo. Vodi se računa apsolutno o svemu. Republička inspekcija koja, po svemu što vidite, nije naklonjena gradu izlazila je dva puta na teren i nije otvorila nikakav problem zbog tog bagera. Mi ne prospamo naftu i gorivo. Biće urađeno sve po najvećim standardima i biće prava Banjalučka riva. Banjalučani će moći da dožive svoju rijeku. Završavamo projekat kolektora. Da smo dobili saglasnost skupštine kolektor bi već bio na Crkveni, kao najvećem zagađivaču. Imali smo projekat koji je prije 5-6 godina koštao 7 miliona, danas je to možda 14 miliona. Ni to nije mnogo. Nikada regulacioni plan da to uradimo nije nam bio dat. Tražilo se hiljadu izgovora. Biće par miliona evra cijela projektna dokumentacija, za sve kolektore od Karanovca do Delibašinog sela. Razgovaramo sa svjetskim, evropskim i drugim bankama i fondovima da dobijemo minimalno 50% granta da uradimo kolektore i zajedno sa uređenom obalom Vrbasa ta rijeka će dobiti svoj puni sjaj. Garantujem da je cijela ova priča izvikana, kao onda kada smo bili uporni da uradimo Kupusište. Da li ste vidjeli da je bilo šta uništeno u parku Kupusište, sada Ćiriličnom parku? Imali smo najveće kritike kako nijednog drveta nema ni u parku knjige, kod Narodnog pozorišta? Pogledajte danas park kod Delte ili park oslobođenja. Izgradio sam najviše parkova. Najviše sadnica je posađeno u mom mandatu. Uređujemo rekreativnu zonu i uređujemo obale Vrbasa. Ponosan sam što će od Delta parka, pa sve do Vrućice biti 12-13 kilometara šetališta. Ove godine završićemo prvih šest i po kilometara, da bi narednih godina uradili još toliko. To su stvari koje mjenjaju ovaj grad. Nekada se od buke onih koji to predimenzioniraju ne čuje ili ne vidi dovoljno dobro ovo što je kvalitetno urađeno za grad.
Mnogi se pitaju kada je Draško zadnji put prošetao gradom? Ljudi se žale da grad nikad nije bio prljaviji, da komunalne službe ne rade kako bi trebalo.
Ja sam stalno u ovom gradu i, objektivno, neko ko najviše vremena provodi na terenu. Stalno sam među ljudima. A, šta kažete na ljude koji su došli u Banjaluku, jedna žena iz Splita, dvoje ljudi koji pričaju engleski i imaju potrebu na svom blogu da snimaju o urednosti grada i njegovim ljepotama. Jedna žena rekla je da nikad nisu vidjeli da postoji park posvećen pismu i kako to izgleda. Kod nas se to kritikuje. Nikad, kako kažu, nisu vidjeli ovakvo šetalište uz jednu planinsku rijeku. Prije mog mandata dajak je, kao simbol, skoro zamro. Kad ste mogli vidjeti i imati vožnje dajaka, pa Kastel koji noću svijetli, parkovi kako izgledaju? Prema tome, neko voli da uzme jedan segment. Kao, napravljena je deponija negdje. Mi uklonimo tu deponiju i za deset dana opet je tu. Stavimo znak da je tu zabranjeno odlaganje smeća i to opet bude deponija. Da li je bio i jedan negativan komentar ove godine na košenje grada? Trebalo je malo vremena da se napravi sistem. Sada unapređujemo sistem odvoza krupnog otpada po gradu. Takođe, sada ćemo raditi jednu aplikaciju koja će na kamere koje ima grad, u datom trenutku, čim neko baci otpad stizati obavijest komunalnoj policiji uz fotografiju. Sad radimo GPS-ove na svim linijama da pratimo autobuse i da ljudi u realnom vremenu znaju kad autobus dolazi. Idemo i u reformu javnog prevoza. To su stvari koje zahtijevaju vrijeme i spremni smo da stvari unapređujemo.
Mnogi vam zamjeraju da se kao kapitalna ulaganja predstavljaju kreditna zaduženja za obnovu ulica ili igrališta.
Mi ne vladamo budžetom. Budžet kroji skupština kako hoće, uloži 150 svojih amandmana i to je tako. Veliki dio banjalučkog novca se trošio na republičke institucije. Mi predložimo budžet, usvoje ga sa 150 amandmana i na kraju budžet bude kako su ga oni zamisli. S druge strane, 30 miliona maraka je smanjen dugoročni kredit i zaduženje Banjaluke u mojih pet i po, šest godina vođenja grada. Mislim da su to dobri parametri i da Banjaluka stoji finansijski stabilno. Uveli smo subvencije za privatne vrtiće, podršku mladim ljudima kroz placeve, legalizaciju kuća, udžbenike, veće stipendije, podrška za prvačiće kad krenu u školu, povećana sredstva za pronatalitetnu politiku, demografsku obnovu. Banjaluka svaku kuću i svakog čovjeka pomaže više nego bilo koja druga lokalna samouprava. Naše penzionere smo najviše podržali. To su neke realne stvari, a sada svako može gledati te stvari iz nekog drugog ugla. Kad se pojavi neki problem, kao što je vodovodni sistem Tunjice, mi kažemo: Vidite, već je budžet usvojen, to treba raditi i, dobro, hajde da dio ide kroz kreditna sredstva. To je kapitalni projekat. Grad Banjaluka nikad nije digao kredit za to da se isplate neka socijalna davanja. Mi to radimo iz redovnih budžetskih sredstava, a kapitalne projekte radimo iz kredita. Vlada diže 2,7 milijardi, od čega niko ne zna šta je kapitalno, a ostalo ide na popunjavanje budžetskih rupa.
Što se tiče brojčanika u centru grada o zaduživanju republičke vlasti, zašto nije tako transparentno objavljeno i zaduživanje Banjaluke?
Svakog utorka na sajtu grada objavljujemo sve račune koji se plate sedmicu prije i svaki naš kredit ima namjenu. Na jednom piše vodovodni sistem Tunjice, drugi je za javnu garažu. Javna garaža će za par godina sebe otplatiti. Mislim da je to dobar kapitalni projekat. S druge strane se ode na Londonsku berzu i digne milijarda, a niko ne zna za šta se zadužuju. Kod nas u Banjaluci krediti imaju namjenu, upotrebu i isplativost. Ako to nije dobro, odbornici SNSD mogu da ne dignu ruku. Mi smo predložili javnu garažu, oni su rekli da je to dobro.
Da li je to simbioza?
To je smiješna priča. Šta treba, da se pokoljemo? Ja da sam skupštinska većina i da je to predložio SNSD -ov gradonačelnik, i ja bih to podržao. Kako to da odbijete? Kako da odbijete da zajedno pronađemo sredstva za obnovu parka Petar Kočić? Mi predložimo regulacioni plan za kolektor, oni ne dignu ruke i vi kažete: Draško nije uradio kolektor. Za javnu garažu ruku su digli i iz Liste Za pravdu i red i Narodnog fronta. Takođe i za vodovodni sistem. Pitajte njih da li je to simbioza? Da li je simbioza to što kad me pozove predsjednik vlade na sastanak, ja ću otići. A možda Minić i ja budemo protivkandidati. I šta onda? Kao, ja njega ne želim pobijediti?! Naravno da ga želim pobijediti, ali više od pobjede želim da budem profesionalac. Želim da radim svoj posao stručno. Recimo, mijenja se ustav, tako je odlučila vlast i ja kažem da neću da idem na konsultacije. Ne bih bio ozbiljan čovjek. Isto kao što smatram da ne možeš biti dovoljno ozbiljan i u opoziciji ako kažeš da nećeš da dođeš na sastanak opozicije. Ako smo u tom bloku, idemo na sastanak. Ako se treba dobro i posvađati, ali iza zatvorenih vrata. Kada se izađe, pokazuje se neko poštovanje. Ja sam predsjednik PSS. Nikad me neće ubijediti da je dobronamjeran onaj ko meni dijeli savjete na društvenim mrežama. On je meni za izbacivanje iz stranke.
Gdje je „porodično stablo“? Zašto ste od toga odustali?
Nisam odustao. Što bismo odustali? To je bila jedna od priča. Na kraju, to porodično stablo, kao jedan pano, već je bilo prikazano na ATV. Da se ne vraćam na polemiku koja je u to vrijeme bila da li kandidat treba biti Jelena Trivić ili ja. Sada, ako se odlučim za predsjedničku kampanju, možda to budem. Ako se odlučim za premijersku kampanju, to možda bude nešto treće. Ako se odlučim i za jednu kampanju, možda samo za stranačku kampanju, shodno tome ćete određene svoje politike i kampanje da pozicionirate. To je potpuno prirodno. Sad neki tamo iz SNSD komentarišu kao: „Stanivuković se vraća na stare dane slave“. Nije tačno. Prosto, imate tako nekad jednu agendu, nekad se zaokupirate nečim drugim. Dosta je vremena uzela ova priča, i to je prirodno, o pozicioniranju ko treba biti kandidat. Sada ide neka priča kako Draško „nema hrabrosti da se kandiduje“. Možda neko to govori da me „potpiri“, da ja to uradim.
Da li će Draško Stanivuković biti kandidat za predsjednika Republike Srpske?
To je na stolu. Prije nego što su završeni razgovori i prije nego što su počeli, većina u nekom tom Glavnom odboru donijela je takav stav. Znači, SDS je zauzeo stav i prije nego što su s nama počeli razgovori. Za mene to je dovođenje pred svršen čin. Mislim da je trebalo drugačije, onako kako mi postupamo. Opet biram riječi i želim da postoje otvorena vrata. Sa druge strane, da li je to trebalo isprovocirati neku našu reakciju? Mi smo pokazali ozbiljnost. Da li je ta naša ozbiljnost razlog da se plašimo? A čega bih se ja to plašio? Jedini ko u opoziciji ima najbolju stratešku poziciju da rizikuje, rekao bih da sam to ja. Vodim grad i pokazujem najbolje rezultate. Opet, stalo mi je da budem timski igrač. Dokaz je i ovaj naš poziv na jučerašnju, današnju, prekjučerašnju aktivnost. Opet mi okupljamo, iako nas neko uporno izbacuje iz igre i na svojim organima iznosi najgore o nama. To je ozbiljno pitanje. Meni je više važno da se entuzijazam i volja naroda zaista osjeti, da će promjena da se desi i da za to postoji potencijal. Na pitanje zašto insistiram da to budem ja, nije važno šta ja kažem. Važno mi je šta osjećam, jer me intuicija vodi do sada u dobrom pravcu. Svima je matematički potpuno jasno. Da li je gospodin Minić ijednom demantovao da je prednost između njega i mene, ukoliko smo jedino kandidati, preko 25%. Nisam čuo da je to bilo ko demantovao. Da li je Željka Cvijanović demantovala da je moja prednost u odnosu na nju preko 17%? Znaju oni to. Jedini način je da eliminišu Draška da ne bude kandidat i postoje takvi „saborci“u opoziciji koji to žele. Uspjeh je bio 2022. eliminisati Draška Stanivukovića, a i tada sam bio spreman da budem kandidat za predsjednika RS. Nije uspjeh eliminisati nekoga niti nekoga kandidovati. Uspjeh je naći nekog ko će pobijediti.
Kakva je perspektiva PSS?
Od početka vjerujem u taj projekat. Vjerujem u projekat ukrupnjavanja političke scene. Vjerujem da bi bila prava priča, bez obzira na sve, ukrupnjavanje kroz SDS, prema kojoj ću uvijek iskazivati poštovanje.Prvo što je to državotvorna stranka, drugo što tamo ima ogroman broj ljudi od kojih mogu učiti. Vjerujem u ukrupnjavanje političke scene i da nam kao društvu šteti 80 registrovanih političkih stranaka. Od PSS očekujem da će napraviti tri puta bolji rezultat nego što je napravio PDP.
Nedavno ste izjavili da su za aktuelnu vlast predstojeći izbori borba na život i smrt.
Oni koji se plaše izbora, vjerovatno se plaše zbog svojih uprljanih ruku. U SNSD ima mnogo kvalitetnih i čestitih ljudi, u institucijama je većina takvih. Ako su radili pošteno i u skladu sa zakonom, ti ljudi treba da imaju kontinuitet. Nisam za princip odmazde ili osvete. Ne treba nekog diskreditovati samo zato što je u vladi, pa ne valja. Mi garantujemo samo to da treba razlikovati žito od kukolja, razlikovati one koji su najodgovorniji, njih privesti pravdi, a ljudi koji su kvalitetni i odgovorno rade svoj posao treba to da nastave da rade.
Srpskainfo
