Sjećanje na „Oluju“, „Maestral“, „Sanu ’95“, sarajevski egzodus i sva druga stradanja i progone srpskog naroda ne smije biti svedeno na nekoliko datuma u kalendaru i prigodne govore. Naša je obaveza da se sjećamo, govorimo i čuvamo istinu o stradanju srpskog naroda. Ali ta istina nas obavezuje i da se zapitamo kakvu Republiku Srpsku danas gradimo.
Rekao je ovo Miloš Stanišić, član Predsjedništva Pokreta Sigurna Srpska, ističući da naša djeca od prethodnih generacija ne smiju naslijediti samo priču o progonu.
„Želim da naša djeca naslijede Republiku Srpsku iz koje neće morati da odlaze. I sam sam jedan od onih koji je kao dijete morao da ode, zato znam da progon ne prestaje onog dana kad kolona stane. Posljedice ostaju u porodicama, u izgubljenim zavičajima i u strašnom osjećaju da sve što su generacije stvarale moraš ponovo graditi iz početka“, rekao je Stanišić.
On je naglasio da Republika Srpska mora biti mjesto u kojem će porodice moći dostojanstveno da žive, mladi da zasnivaju porodice i planiraju budućnost, a ljudi koji su jednom izgubili dom da više nikad ne osjete da su prepušteni sami sebi.
„Oni koji danas upravljaju Republikom Srpskom ne mogu se svake godine zadržati na velikim riječima o stradanju, a tokom ostatka godine mirno gledati kako iz nje odlaze djeca i unuci ljudi koji su za nju podnijeli najveću žrtvu. Vlast se ne mjeri onim što govori na godišnjicama, nego time da li je stvorila zemlju u kojoj njen narod može da ostane i dostojanstveno živi“, rekao je Stanišić.
On je poručio da se poštovanje prema žrtvama ne pokazuje samo riječima, vijencima i govorima.
„Pokazuje se time kako žive njihova djeca i unuci. Ako nam mladi odlaze, ako porodice žive u neizvjesnosti i ako čovjek nema osjećaj da ga institucije štite, onda nismo ispunili obavezu prema onima čijeg se stradanja sjećamo“, poručio je Stanišić.
„Ne možemo promijeniti puteve kojima smo nekada morali da odemo. Ali možemo izgraditi Republiku Srpsku iz koje naša djeca neće morati da odlaze“, zaključio je Stanišić.
banjaluka-24
