Obećanja su podijeljena. Ministarske fotelje u Vladi Srpske tek treba da budu podijeljene.
Dok se izborni pobjednici bave raspodjelom funkcija i licitiranjem imenima, vrijeme je da se vratimo na ono što su građanima nudili u kampanji i da se zapitamo šta će od silnih najava preživjeti susret sa stvarnošću.
Jer, tokom kampanje, milijarde su se pominjale gotovo usput, prosječna plata od 1.000 evra najavljivala kao dostižan cilj, penzije i borački dodatak čekali su novo povećanje, a povoljniji stanovi za mlade i modernji putevi predstavljani su kao dio bolje budućnosti koja samo što nije stigla. Sada, kada je izborna trka završena, vrijeme je da se sa velikih najava pređe na konkretne poteze.
Zato bi budućim ministrima, prije nego što zasjednu u svoje resore, ali i onima koji će ih “smjestiti” u te resore, valjalo osvježiti pamćenje.
Predsjednik SNSD Milorad Dodik je, recimo, najavljivao investicioni potencijal Republike Srpske od 6,6 milijardi evra, nastavak velikih infrastrukturnih projekata i jačanje energetskog sektora. Uz očuvanje nadležnosti Srpske i snažnije povezivanje sa Srbijom, obećavao je i ekonomski zamah koji bi, prema najavama, trebalo da osjeti i običan čovjek.
I to nije sve. Prosječna plata u Republici Srpskoj, obećavao je Dodik, trebalo bi polovinom naredne godine da dostigne 1.000 evra. Penzije će biti uvećane od sedam do osam odsto, borački dodatak 10 odsto, dok su vozačima i putnicima najavljeni potpuno modernizovani magistralni putevi u Srpskoj, do kraja ove i tokom naredne godine.
Drugim riječima, obećan je ozbiljan zahvat u gotovo svim segmentima života. Od kućnog budžeta do puteva kojima se svakodnevno putuje.
Ni koalicioni partneri nisu ostali dužni. Predsjednik SPS Goran Selak je tako „osluškivao“ ideje građana, pa jasno i glasno, tik pred izbore, izgovorio da prvi kvadrat ne smije biti nedostižan san.
– Kada su građani kao jedan od najvećih problema izdvojili cijene stanova, pripremili smo program koji treba da ponudi konkretne mehanizme za dostupnije stanovanje – najavio je, između ostalog, Selak.
Predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić, govorio je o ubrzanom razvoju domaćih potencijala, proizvodnji hrane i energetskoj stabilnosti, uz poruku da ekonomska i nacionalna politika moraju ići zajedno.
A predsjednik NPS Darko Banjac je, s druge strane, očuvanje ognjišta vezao za jaku ekonomiju, bolnice, puteve, vrtiće i veće vrednovanje znanja i intelektualnog potencijala građana.
I tako dalje.
Kada se sve sabere, obećanja su obuhvatila gotovo sve: od većih primanja i socijalnih prava, preko stanova, do velikih investicija.
Sada dolazi dio u kojem se više ne broje glasovi, nego se iščekuju prvi rezultati. Dok se pregovara ko će u koju fotelju, građani imaju pravo da znaju hoće li prosječna plata od 1.000 evra zaista postati stvarnost, kada će penzije biti povećane, gdje i kada će početi modernizacija magistralnih puteva i šta konkretno znači najavljeni investicioni potencijal od 6,6 milijardi evra.
Hoće li povoljniji stanovi za mlade dobiti svoje mjesto u programu nove vlade ili će ostati zabilježeni samo u predizbornim govorima? Kakvu će razvojnu strategiju ponuditi nova vlada?
Hoće li se njen rad svesti na nastavak već započetih projekata ili će biti predstavljen dugoročniji plan za ekonomski razvoj Srpske?
I, možda najvažnije, hoće li nova ministarska garnitura imati jasne rokove i mjerljive ciljeve ili će građani i nakon formiranja vlade nastaviti da slušaju šta bi sve trebalo da bude urađeno?
Vlada kontinuiteta
Ekonomista Zoran Pavlović nije optimističan. Upozorava da predizborna obećanja ne prate jasni ekonomski programi, niti se nazire strategija koja bi mogla donijeti ozbiljnije promjene.
-Što se tiče ekonomskih programa stranaka, nisam vidio nijednu konzistentnu informaciju o tome šta je plan i program bilo koje stranke. Jedini koji je nešto konkretnije napisao po tom pitanju bio je Narodni front. Oni su u svom ekonomskom programu naveli dvanaest pametnih rečenica koje se odnose na popravljanje ekonomske situacije u Republici Srpskoj – rekao je Pavlović.
Kada je riječ o sastavu nove vlade, Pavlović ne očekuje značajniji zaokret u odnosu na dosadašnju politiku. Smatra da će, bez obzira na to ko bude premijer, riječ biti o vladi kontinuiteta, jer ne vidi stručnjake i eksperte koji bi mogli donijeti stvarne promjene.
-Najteže je, u cijeloj priči, to što nemamo nikakve programe, projekte, niti aktivnosti na zapošljavanju novih ljudi, jer smo došli u situaciju da imamo jednog penzionera na jednog radnika. Iz tih sredstava se isplaćuju penzije – kaže Pavlović.
Predizborna obećanja, ističe Pavlović, često zvuče primamljivo, ali bi nakon formiranja Vlade trebalo pažljivo pratiti koliko će ih i u kojem roku biti ispunjeno. Upravo zato smatra da bi opozicija ili ekonomski stručnjaci trebalo da preuzmu ulogu kontrolora obećanog i realizovanog.
– Nisam optimističan. Ne očekujem nikakve posebne pomake u odnosu na prethodni rad Vlade. Kako će se to sve odvijati i šta će se dešavati, to ćemo znati tek kad nova vlada prođe prvih 100 dana – zaključio je Pavlović.
“Obećanja su zaboravljena”
Sličnu ocjenu iznosi i politička analitičarka Tanja Topić, koja smatra da od nove vlade ne treba očekivati ni promjenu pristupa, ni drugačije politike
-Smatra da će ovo biti vlada kontinuiteta. Ne očekujem novi pristup, niti nove politike, ali očekujem otežane uslove djelovanja, rada i provođenja nekih obećanja, jer su uslovi i kontekst u okruženju promijenjeni. Obećanja smo ionako već zaboravili po zatvaranju biračkih mjesta, njih niko neće ni propitivati, niti duvati za vrat vladajućima – smatra Topićeva.
Opozicija je, dodaje ona, pometena, kritički glasovi utihnuli.
-Neki drugi slave tuđe pobjede, pa mi se čini da je šef delegacije Evropske unije pogriješio kada je prošlu godinu ocijenio propalom. Moralo bi se desiti čudo da nam i naredne četiri godine ne budu izgubljene. U društvu podaničke političke kulture iluzorno je pitati i tražiti stručnost – jasna je Topićeva.
