Berlinski novinar Henrih Rener (1853-1937) pohodio je Bosnu i Hercegovinu u više navrata i o tome publikovao dragocjen, obiman, ilustrovan putopis, objavljen krajem 19. vijeka, piše na svom „Fejsbuk“ profilu istoričar Zoran Pejašinović.
Navodi da je Rener posjetio i Banjaluku, te ostavio jedinstvene opise grada i okoline, a posebno je bio očaran, kako priznaje, šarenilom haljina i, uopšte, odjeće kako žena iz okolnih sela koje svraćaju u varoš, tako i Banjalučana svih konfesija.
-U čaršiji imaš sit da se nagledaš. Već one raznolike odjeće na kupcima! Nigdje nećeš vidjeti toliko lijepo i šareno vezenih haljina, košulja, pregača, kao na seljakinjama, što dolaze u Banjaluku. Uza to je kosa raznoliko počešljana, a glave svakojako pokrivene i iskićene zlatnim i srebrnim nakitom, što ga samo možeš da smisliš. Običajni novčani nakit, ponajviše ukusno smješten, a onda ta vesela nasmijana lica, ma da i nijesu sva redom lijepa, – to ti je slika, koja te mora razvedriti. Muškarci se dabome ne nose baš tako, da bi bilo osobito lijepo, i dosta su slični nošnjom seljacima u Hrvatskoj i Slavoniji. No oni uče, rade, oslobagjaju se kmetstva i sve više postaju slobodnjacima, pa ih moramo sa štovanjem da spomenemo. Bio je jevrejski svetac i dućani su domaćih Jevreja, Španjola, bili pozatvarani. Svuda su im se po ulicama šetale žene u bogatim sjajnim haljinama. Većinom su lijepe spodobe, lijepa lica, krasnih očiju i samosvjesna držanja. One su najoprečnija pojava spram muhamedovskih žena, što se plašljive i zamotane šuljaju vazda uz kuće, kao da su od klase parija, gdje ipak muhamedovci i danas stoje na odličnu i sasvim osiguranu položaju, makar da nijesu više nad zakonom – zapisao je Rener.
