Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra, 6. maja, obilježavaju Đurđevdan, praznik kojim se čuva uspomena na Svetog Đorđa.
Đurđevdan predstavlja jednu od najčešćih slava kod Srba i nosi brojne narodne običaje.
U narodu se uzima za granicu između zime i ljeta, vezuje se za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost i dobre usijeve.
Običaji na Đurđevdan
Jedan od najstarijih običaja uoči Đurđevdana je da domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, a onda odmah dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću. To se zatim stavlja ispred kuće da prenoći.
Ujutru se svi redom umivaju vodom: djeca – “da budu zdrava kao dren”, djevojke – “da se momci grabe oko njih”, stariji – “da budu zdravi”, domaćin – “da mu kuća bude dobro čuvana”, prenosi Novosti Magazin.
Uoči Đurđevdana pletu se i vjenčići od đurđevskog cvijeća, đurđevka i mlečike i njime se kite kapije i ulazna vrata u kući. Ti vijenci stoje iznad vrata čitavu godinu do sljedećeg Đurđevdana. Kada se pletenje vijenaca završi, običaj je da se razvije kolo u tihoj večeri i po mjesečini.
Običaj je i da se na Đurđevedan, rano prije zore, odlazi u prirodu na “đurđevdanski uranak”.
I danas se vjeruje da ako je na sutrašnji dan vedro i lijepo vrijeme da će godina da bude plodna, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša vjeruje se da će ljeto da bude sušno. Sveti Đorđe se na ikonama predstavlja na konju, a kopljem probada aždaju. Nešto dalje od njega stoji jedna žena u gospodskom odjelu. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu zbog koje su stradali brojni nevini ljudi. Sveti Đorđe ju je prema vjerovanju pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac “neznaboštvu”.
Kukurjek za blagostanje
Vijenac od kukureka nekada se stavljao ovcama oko vrata, ali se danas praktikuje presovanje u knjigama, udžbenicima, pod tastaturom, odnosno ispod svakog predmeta koji pomaže u sticanju materijalnog bogatstva, kako bi godina bila uspješna.
Tokom večeri, treba ponovo otići na mjesto gdje je ubrana ova čudesna biljka, zapaliti vatru i čekati ponoć.
