Banjalučani su, za Prvi maj, pogotovo ako bi vrijeme bilo lijepo, prema procjenama mesara, pekara i trgovaca, znali pojesti i do 7 tona ćevapa i 60.000 lepinja. Ali, to je bilo u sretna vremena, kad su cijene bile mnogo prihvatljivije, pogotovo za radničku klasu i penzionere.
Kako će biti sutra? Poznavaoci prilika vele da je nezahvalno davati prognoze, osim onih meteoroloških. A meteorolozi kažu: sutra će biti vedro i sunčano vrijeme, idealno za roštiljanje u prirodi, a bogami i za sač, kotlić, ili ražanj.
S druge strane, cijene su takve, da je mnogima zalogaj unaprijed zapeo u grlu.
U mesnicama i marketima jutros je bila gužva, ali ni nalik na gužve kakve pamtimo pred Prvi maj.
– Kažete gužva, a stoji desetak ljudi u redu. Ranijih godina, a pogotovo prije korone, red bi se otegao do ulice, padali smo s nogu od posla, ljudi su čekali i po 2 sata da budu usluženi, a kad dođu na red svi su kupovali na kilograme, a ne na porcije – kaže Vukan Dragičević, iskusni mesar, koji danas radi u jednom tržnom centru.
Vukan dodaje da je u odnosu na 2019. godinu, meso za roštilj danas najmanje duplo skuplje, ali a da su lepinje skuplje čak i do 4 puta.
– Prije 6 godina ste mogli za marku kupiti 4 lepinje, danas samo jednu. Lepinje su prije korone koštale 25 do maksimum 50 feninga – kaže Vukan.
Znači li to da će se potrošnja mesa prepoloviti, jer su se cijene uduplale?
– Nije računica tako jednostavna, ali sigurno više neće biti prometa kakav pamtimo. Prvo, ljudi je sve manje, pogotovo je sve manje mladih, koji su bili glavni kad je u pitanju prvomajsko roštiljanje. Čak i kada dođu gastarbajteri, nema više onog masovnog okupljanja uz roštilj kao nekad – kaže jedan banjalučki mesar.
Ipak, nije u pitanju samo demografija: i cijene utiču na praznično raspoloženje i navike. I oni koji su navikli da roštiljaju svakog Prvog maja, danas su smanjili porcije.
– Bićemo na roštiljanju samo moja supruga, kum, kuma i ja. Djeca su daleko, nisu mogli doći. Kupio sam 4 porcije ćevapa i šiša, kombinovano, plus 6 lepinja i malo mladog luka. Reklo bi se ništa, a i to me izađe skoro 30 maraka. Dok još kupim flašu vina, malo kisele, koji sok i pivo, izaći će skoro 70 KM, a to nisu male pare – kaže penzioner, kojeg smo zatekli kako čeka u redu, u jednoj maloj mesnici.
Ova mesnica, koja se nalazi u Trnu, na granici Banjaluke i Laktaša, ima stalne mušterije iz oba grada, jer je poznata po dobrom i kvalitetnom mesu. Ali to košta.
U ovoj i sličnim mesnicama, kilogram roštiljske kobasice je 16 KM, ćevapi i šiš ćevapi koštaju 20 KM, a ražnjići u slanini 25 KM po kilogramu.
Za one koji više vole kotlić, u ponudi su juneći i svinjski vrat bez kosti. Cijena, prava sitnica: juneći vrat 24, svinjski 18 maraka po kili.
– Vidite i sami kakva je situacija. Bez 100 maraka ne ulazi u mesnicu – kaže napola u šali jedan mladić, koji ni u krizna vremena ne odustaje od prvomajskog roštiljanja u dobrom društvu. Kaže da se ove godine zaposlio, pa sada ima i “formalno opravdanje” da slavi Praznik rada.
U velikim marketima su cijene nešto prihvatljivije, ali kako kažu stare mušterije, ono što je danas akcijska ponuda, prije samo koju godinu bi bilo nazvano bezobrazlukom.
Tako smo u jednom banjalučkom marketu naišli na prvomajsku akciju, pa se danas i sutra juneći ćevapi nude pio cijeni od 15, 45 KM, dok svinjski ćevap i roštiljska kobasica koštaju nešto manje od 10 KM po kilogramu. Na akciji je i mladi luk: kilogram košta “samo” 5 maraka, dok na pijaci ovo povrće košta i duplo više.
Dakle, okreni obrni, prosječna cijena ćevapa je oko 18 KM, kobasice za roštilj oko 12 KM, tradicionalno najskuplji ražnjići se ne mogu naći ispod 20 KM po kilogramu, lepinja košta od 80 feninga do 1 KM, čak i kad nije bog zna kako svježa, piše portal Blink.
