Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Miholjske zadušnice, jedan od četiri velika dana u godini posvećena sjećanju na upokojene pretke i bližnje.
Ovaj dan simbolizuje mir, molitvu i ljubav prema onima koji više nisu s nama, ali i podsjeća na prolaznost života i vječni značaj duhovne povezanosti među ljudima.
Običaji na Miholjske zadušnice
Vjernici na Miholjske zadušnice odlaze u crkvu, gdje se služi parastos – molitva za pokoj duša upokojenih.
Nakon bogosluženja, običaj je da se obiđu grobovi najbližih, zapali svijeća i izgovori molitva:
„Bog da im dušu prosti i upokoji ih gdje pravednici počivaju.“
Na groblje se tradicionalno nose kuvano žito, vino, kolač i svijeće.
∎ Žito simbolizuje vaskrsenje i novi život,
∎ vino podsjeća na krv Hristovu,
∎ svijeća označava svjetlost vječnosti.
U mnogim krajevima običaj je da se hrana stavi na grob, a potom podijeli siromašnima ili komšijama “za dušu”, kao znak da ljubav i dobrota ne prestaju ni kada fizički život nestane.
Simbolika cvijeća na groblju
U narodu se vjeruje da je najbolje nositi hrizanteme, jer cvjetaju u kasnu jesen i simbolizuju prolaznost, žaljenje i smrt.
Kale i ljiljani označavaju odlazak duše na drugi svijet, a ako je osoba preminula mlada – nevinost.
Cvijeće na groblju, uopšteno, podsjeća na prolaznost života, jer vene i suši se.
Ipak, mnogi ga donose i kao znak ljubavi i poštovanja, jer stavljanje cvijeća i svijeće na grob predstavlja unutrašnji čin zahvalnosti i sjećanja.
Zadušnice – dan oprosta i pomirenja
Zadušnice su i dan praštanja.
Vjernici se svojih pokojnika sjećaju bez tuge, sa nadom u vječni život.
Kaže se da onaj ko na Zadušnice zapali svijeću, pali je i za svoje pretke, ali i za one koji nemaju nikoga da ih se sjeti.
Toga dana nije prikladno raditi teške poslove, već vrijeme treba posvetiti molitvi, porodici i sjećanju.
Miholjsko ljeto i mir duše
Zadušnice se uvijek obilježavaju u vrijeme tzv. Miholjskog ljeta, kada priroda još jednom, prije zime, zablista blagom toplotom.
Zato narod vjeruje da su Miholjske zadušnice blage i mirne, baš kao što treba da bude duša svakog čovjeka koji se toga dana moli za svoje bližnje.
Molitva za pokojne
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život vječni,
i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično,
što sagriješiše riječju, djelom ili mišlju.
Useli ih u mjesta svjetla, u mjesta svježine, u mjesta odmora,
odakle je odmakla svaka muka, žalost i uzdisanje,
gdje gledanje lica Tvoga veseli sve od vjeka svete Tvoje.
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i vječnim dobrima,
naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
Jer si Ti život, i vaskrsenje, i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste Bože naš,
i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim,
i Blagim, i Životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i u vijekove vijekova.
Amin.
