Radosava Maričić (68) sa samo 18 godina porodila se u Sremskoj Mitrovici i rodila zdravu djevojčicu.
U porodilište je došla sama, jedva punoljetna i puna nade. Nakon nedjelju dojenja svoje kćerkice ljekari joj saopštavaju da je beba preminula. Slomljenog srca vraća se kući da se bori sa svojom tugom, a onda počinje da saznaje niz nepravilnosti i javlja se sumnja da je njena kćerka zapravo živa, ali da je odgaja druga porodica.
Dvije godine nakon traumatičnog događa, Radosava je odlučila da rodi još djece. Prvo je na svijet došla Milanka 1977. godine, malo kasnije i Jadranka i Danijel. Danas, porodica Maričić ne želi da prestane da traga za svojim šestim članom, a Milanka opisuje kako se sumnja probudila u srcu njene majke.
– Moja mama sa samo 18 godina sama odlazi u Sremsku Mitrovicu na porođaj. Tata je u tom trenutku bio na privremenom radu u Njemačkoj. Na porođaj je otišla nekoliko dana prije termina, ali ništa u trudnoći nije predstavljalo probleme. Sedmog avgusta 1975. godine rodila je djevojčicu i sve je bilo u najboljem redu. Nedjelju bebu su mami donosili redovno na dojenje, ali 8. dana je nisu donijeli. Kada je majka pitala gdje je beba rekli su da su je oni nahranili. Majka se samo sjeća da je to veče kad je nisu donijeli cijelu noć preplakala u toaletu jer joj bilo teško što beba nije došla na dojenje – prepričava Milanka.
Nažalost, to je nije bila najteža situacija sa kojom se Radosava susrela u porodilištu. Već sljedećeg dana ljekari joj saopštavaju da je dijete umrlo. Nisu joj dozvolili da vidi bebu, a kada je tražila da sahrani dijete rečeno joj je “da je to obaveza bolnice i da će beba biti kremirana”.
– Prva pomisao moje majke je bila da je njima beba pala ili da se nešto desilo greškom ljekara jer je nisu donijeli na dojenje, a poslije su rekli da je umrla i nisu dali da je vidi mrtvu. Mama na početku i jeste mislila da je dijete mrtvo, ali smo kasnije saznali da krematorijum u Sremskoj Mitrovici uopšte nije postojao – pojašnjava sagovornica koja traga za svojom sestrom.
Niz nepravilnosti stvorio sumnju da je dijete živo
Ipak, to nije bila jedina nepravilnost koju je porodica Maričić otkrila. Na polovini papira iz bolnice informacije su bile nepotpune. Datumi izmiješani. Umjesto ženskog pola upisan je muški, ali Radosava na početku u rastrojstvu to nije ni primijetila.
– Moja majka je bila jako mlada, imala je tužnu životnu priču. Tek se doselila iz Banjaluke u Sremsku Mitrovicu, a samo nekoliko dana pred porođaj otac joj je preminuo. Moje mišljenje je da su oni to u bolnici znali i iskoristili situaciju mlade, slomljene djevojke. Kasnije čitajući po novinama, gledajući televiziju i slušajući priče o nestalim bebama, moji roditelji su uočili sve te nepravilnosti i počeli da sumnjaju da je moja sestra živa – pojašnjava Milanka.
U istoj bolnici, kod istih ljekara rađa drugo dijete
Samo dvije godine kasnije Radosava odlazi u istu bolnicu, kod istih ljekara kako bi na svijet donijela Milanku. Kako bi osigurali da ponovo neće proći kroz istu bol i patnju, Milankin otac čašćava ljekare i daje im dukate.
– Samo ona zna kako joj je u tom momentu bilo znajući šta se dogodilo godine ranije! Moj otac dolazi, časti novcem i dukatima ljekare i sestre da se i meni nešto ne desi. To je bilo strašno, ja uopšte ne znam kako se oni godinama nose s tim – iskrena je Milanka.
“Nazvala sam je Ivana. Na samu pomisao mi krenu suze i obuhvati me jeza”
Nakon Milanke, Radosava rađa Jadranku i Danijela u Njemačkoj, gdje i dan danas žive. Ipak, od kada su živi, oni znaju za priču o svojoj sestri i cijelog života zamišljaju kako bi izgledala, čime bi se bavila, kako bi se smijali i dijelili tajne.
– Ja sam je često sanjala i u mojim snovima se uvijek zvala Ivana. Jadranka i ja smo često kao male, a i sad zamišljale kakva je, gdje je, kako bi bilo lijepo da je sa nama… Mislimo da mnogo liči na nas jer sestra, brat i ja mnogo fizički ličimo. Često pričamo o tome kako bi bilo i kako će biti kad je vidimo… Na samu pomisao krenu mi suze i obuhvati me jeza. Pitamo se da li zna da je sa pogrešnom porodicom, ali se nadamo da je imala divno djetinjstvo, da joj ništa nije nedostajalo – priča Milanka i prisjeća se događaja od prije nekoliko godina koji je dodatno produbio sumnju ove porodice da je beba rođena 1975. godine živa, piše SrpskaInfo.
Komšija ugledao nepoznatu djevojku na ulici i pomislio da je Milanka
– Prije mnogo godina, jedan komšija je na Zlatiboru sreo djevojku i pomislio da sam to ja. Tad je rekao mojim roditeljima da mi se javio, a da ga ja nisam ni konstatovala. Međutim, moji roditelji su mu objasnili da ja uopšte nisam u Srbiji. Tad nam se sumnja da je živa samo produbila – prisjeća se Milanka.
Radosava je već dugi niz godina u Udruženju “Nestale bebe”. Nažalost, porodica Maričić do sada nije imala mnogo sreće u potrazi.
– Ne odustajemo, nadamo se da danas imamo više mogućnosti da je pronađemo. Informacije se brže šire. Meni je jedina želja da je moji roditelji pronađu dok su živi. Da je konačno vide i zagrle i da im sva djeca budu na okupu – zaključuje Milanka.
