Mali Nikola Kovačević, o kojem smo više puta pisali, i za kojeg smo nekoliko akcija vodili, jeste izgubio bitku za život ali njegovim roditelji i dalje biju bitke.
Malo ko će shvatiti, kaže Gospa Kovačević da njihova muka, Nikolinom smrću nije okončana. Dvadeset godina valjalo je bdjeti nad djetetom koje pati od rijetkih bolesti, puno je neprospavanih noći, i sami su, kaže, davno oboljeli.
-To je zaista teško, i to ne može niko da shvati. Teška je borba bila i dugo je trajala, 20 godina i tri mjeseca, i pošto je Nikola izgubio bitku za život, mi smo ostali. Ne zna se šta je teže, onda kako je bilo prije ili sada. Jer to je tuga koja ostaje čitav život, i ne prolazi nikada a godine stižu i ona naša snaga koja je izgubljena se više vratiti ne može. Tako da je zaista teško nastaviti život. Da bi čovjek nastavio dalje mora se raditi do zadnjeg, a više se nema ni snage ni zdravlja, kaže Gospa Kovačević dočekujući nas na Vaskršnji ponedjeljak u svom toplom domu, u kojem, na žalost, više nema malog Nikole.
Teško se može očekivati da će ljudi to shvatiti, kaže Gospa, nadajući se će društvo u cjelini, jednog dana shvatiti kako je uopšte roditeljima koji su čitav život bili uz dijete koje pati od rijetkih bolesti i koje ga na kraju izgube.
-Svi smatraju da ako je bitka izgubljena sa djetetom da je sve nestalo. To nije nestalo, i dalje traje i sve više i više traje. Malo ko razmisli kako li je nama, roditeljima koji imamo ili koji izgubimo djecu, kako je nama poslije toga, i kako će oni da žive. Sada da postoji neka inicijativa da se o ovakvim roditeljima povede računa, neko udruženje bilo šta, da se povede računa, jer sve su manje mogućnosti da se čivjek može boriti i raditi. To nije slučaj samo kod mene, to su mnogi slučajevi koji postoje, kaže Gospa Kovačević
Potaknut ovom nevjerovatnom pričom, kako društvo, odmah po smrti djeteta koje je patilo od rijetkih bolesti, zaboravi na njegove roditelje, u Gornju Piskavicu, na vaskrs, došao je gradski menadžer Bojan Kresojević, jer kako kaže Banjaluka je porodica i moramo učiniti sve što možemo kako bi se alarmiralo društvo, da posotoje ovakve životne priče
-Zahvalan sam porodici Kovačević koja je najveći hrišćanski praznik, Vaskrs, otvorila vrata i nama i vašoj reporterskoj ekipi da razgovaramo sa njima jer radi se o porodici koja je 20 godina vodila bitku za njihovog sina Nikolu, koji je nažalost izgubio tu bitku, ali njima njihova bitka ostaje i danas. Ostaje im da ono što su uložili, a to je njihovo zdravlje, punih 20 godina, da sada to ne mogu da nadoknade, pa bih iskoristio ovu priliku da na ovaj veliki hrišćanski praznik pogledamo one koji su dali najveću žrtvu za ovo društvo, za porodicu, da to prepoznamo kao društvo. Zasigurno da bi neke konkretne aktivnosti mogle biti preduzete, da primjeri ovakvih porodica koje su imale djecu oboljelu od rijetkih bolesti, da njihov status u udruženju porodica sa rijetkim bolestima na neki način zadrži, a ne da kada dijete, na žalost izgubi bitku, da tu prestanu i sva prava, kazao je Bojan Kresojević
Potrebno je, kaže Kresojević iskoristiti svaku priliku, pa i ovako medijski, kako bi se status ovakvih porodica promijenio. Konkretno ovoj porodici su ljudi dobre volje, gradske institucije i svi humani ljudi jako puno pomogli, od poboljšanja uslova života, do toga da je svojevremeno sistemskim rješenjima promijenjen način sufinansiranja troškova liječenja, i to ne samo porodici Kovačević nego svim porodicama koje imaju djecu koja boluju od rijetkih bolesti, a opet stariju od 18 godina.
-Mislim da trebamo korisiti svaku priliku da ne djelujemo kao podrška za jednu porodicu, već za svaku porodicu i više od 20 porodica je svojevremeno jednom takvom odlukom dobilo svoja prava, a isto tako ovu priliku danas koristimo, da učinimo korak naprijed i da porodice koje nastavljaju da se bore sa svojim zdravljem koje su uložile u svoju djeca. Naime, kada dvadeset godina dan noć dajete svoju energiju onda zasigurno društvo ima obavezu da u budućnosti i u starosti bude tu podrška. Mislim da takve aktivnosti možemo pokrenuti i očekivati da zajedničkim radom napravimo jedan ozbilja iskorak, kazao je Kresojević.
Podsjećamo, mali Nikola Kovačević bolovao je od rijetkog Wolfovog sindroma. Sa navršenih osamnaest godina njegova porodica ostala je bez značajnog dijela svojih prava.
Javnost se tada digla na noge kako bi se bar dio tih prava pokušao vratiti, a u sve se tada intenzivno uključila naša medijska kuća. Nikola je preminuo prije dvije godine, ali njegovi roditelji, koji su oboljeli bdijući godinama nad njim su danas oboljeli, tako da bi društvo nakon svega trebalo ozbiljno porazmisliti šta uraditi u ovakvim slučajevima, napominjući da slučaj porodice Kovačević, na žalost, nije usamljen.
