“Obavili smo zadatak, Republika Srpska više ne postoji, bankrotirala je!” Ko je ovo izjavio? Niko.
To je tek parafraza 35 godina stare i često pogrešno tumačene izjave posljednjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, Stipe Mesića.
– SFRJ više nije postojala, Predsjedništva više nije bilo. Šta sam ja mogao, da otvorim zubarsku ordinaciju, da bih ostao u Beogradu – reći će godinama kasnije Mesić za BBC.
Njemu, naravno, nije padalo na pamet da postane zubar, makar i u Knez Mihajlovoj: ako ni zbog čega drugog, onda zato što nije diplomirao stomatologiju nego pravo. Mada, nekim današnjim političarima ni to ne bi bio problem.
Kakve veze ima Mesić sa savremenim vođama Republike Srpske? Nikakve.
Mesić je imao obraza i hrabrosti da javno kaže gorku istinu, da narodima i narodnostima pljusne u lice da je car go, pa nek vide šta će i kako će dalje.
Milorad Dodik i Zora Vidović nisu te fele. Oni dužničko ropstvo proglašavaju progresom i nacionalnim ponosom, mada je svakom prosječnom trudbeniku jasno šta se dešava.
Pošto im je sve jasno, ljudi masovno bježe sa broda koji tone, ne slušajući prigodne patriotske marševe, koje, kao na palubi Titanika, na svetkovinama sviraju podobni muzikanti.
Mesić je, nakon što je obznanio smrt Jugoslavije, napravio zavidnu političku karijeru u Hrvatskoj, ali kad je došlo vrijeme za to, otišao je, mirno i dostojanstveno, u penziju.
Zori Vidović penzija ne pada ni na kraj pameti, mada je odavno prešla sedamdesetu.
Zora Vidović se na takvu siću ne bi ni osvrnula. Samo milioni, bajo! Šta milioni, milijarde. Nije Republika Srpska mačji kašalj!
Stipe Mesić je upokojio Jugoslaviju. Zora Vidović tvrdi da Republiku Srpsku spasava, vaskrsava, jača do neslućenih razmera. I sve to na kredit.
Stipe Mesić potomcima nije ostavio bog zna šta, osim različitih tumačenja njegove političke misije.
Zora Vidović narodu Republike Srpske, djeci, unucima, čukununucima tog čestitog ćutljivog naroda, u amanet ostavlja milijarde, šta milijarde, desetine milijardi – duga. A taj će dug vraćati svi oni koji, milom ili silom, ostanu u Srpskoj: da bauljaju po ostarjeloj, zagađenoj, sprženoj zemlji, kojom se viore izbledjele zastave.
