Spomenik piscu i narodnom tribunu Petru Kočiću, u istoimenom parku u centru Banjaluke, duže od devet decenija je mjesto okupljanja, poštovanja i podsjećanja na čovjeka koji je svojim perom branio običnog čovjeka i njegovo dostojanstvo.
Ovo djelo, rad slavnih vajara Antuna Augustinčića i Ivana Vanje Radausa, i danas je jedan od najprepoznatljivijih simbola Banjaluke.
Kako je nastala ideja o podizanju spomenika
Krajem dvadesetih godina prošlog vijeka, Banjaluka je bila u zamahu obnove i kulturnog razvoja. U tim godinama javila se ideja da grad dobije dostojno obilježje čovjeku koji je svojim djelom i životom zadužio čitavu Krajinu. Petar Kočić je, prema mnogima, najveći sin Krajine i Banjaluke, a za svega 39 godina života ostavio je neizbrisiv trag u srpskoj književnosti, u Banjaluci, te širom Bosne i Hercegovine i Srbije. Osim toga, ostao je upamćen i kao veliki borac za socijalnu pravdu.
Kako na svom Fejsbuk profilu navodi banjalučki istoričar Zoran Pejašinović,jednog oktobarskog jutra, davne 1929. godine, u Banjaluci su osvanuli plakati na kojima je pisalo „Odužimo se Petru Kočiću makar to i kasno bilo”.
– Na taj način je obznanjeno osnivanje „Zmijanja’’, društva koje će za cilj imati podizanje spomenika čuvenom Zmijanjcu. „Zmijanje“ je izraslo u veoma dinamično i razgranato društvo, čiju su akciju podržali kralj, predsjednik vlade, mnogi ministri, banovi i uglednici (Pupin, Nazor, Nušić, Rakić, Jovan Bijelić, Veljko Petrović…), pa čak i nekoliko evropskih državnika (Masarik, Beneš, Erio, Pilsudski) – podsjeća Pejašinović.
Predvođeno pedantnim dr Vasom Glušcem, „Zmijanje” je, dodaje on, raspisalo konkurs, (radovi su se, razumljivo, slali pod šifrom), izabralo najbolji prijedlog, koji su, kao i sve ostale, izložili u Gimnaziji, da se i javnost uvjeri u valjanost izbora, te formiralo veoma stručnu komisiju, čiji su članovi odlazili u Zagreb i nadzirali izradu spomenika (posebno glave!).
<>
Dan kada je Banja Luka dobila „Petrašina od bronze“
– Epilog je bio Petrašin od bronze, djelo vajara Antuna Augustinčića i njegovog mlađeg kolege Ivana Vanje Radauša. Spomenik je svečano otkriven 6. novembra 1932. godine, dakle, prije tačno 93 godin3. Tako je Banja Luka dobila lijep spomenik krajiškom slobodaru, ali i onima koji ga podigoše. Biljeg i lekcija! Ko hoće da uči – zaključuje Pejašinović.
