U grad na Vrbasu, uz bakljadu i narodno veselje, na posvećenje 30. decembra 1900. godine došao je prvi banjalučki mitropolit Evgenije Letica, podsjeća banjalučki istoričar Zoran Pejašinović u još jednom zanimljivom tekstu koji je objavio na svom „Fejsbuk“ profilu.
– Ličanin, rođen 1858. u Plaškom kao Manojlo Letica, imao je neobičan profesionalni put. Školovanje je započeo u zavičaju, nastavio u čuvenoj sremskokarlovačkoj gimnaziji, te na studijama prava u Beču, Gracu i Zagrebu. Pravničku službu obavljao je u Sremskoj Mitrovici, Sarajevu i Zagrebu – navodi Pejašinović.
Sa 35 godina, dodaje, završio je Letica Bogosloviju u Sremskim Karlovcima, a iste te 1895. se zamonašio pod imenom Evgenije.
– Već koncem godine je eparhijski bilježnik u Temišvaru. Vrlo brzo je napredovao pa je do kraja vijeka rukopoložen za protođakona, prezvitera, protosinđela a potom 1900. godine i arhimandrita. Upravo tada carigradski patrijarh Konstantin je sa Sinodom odobrio, a austrougarski car Franjo Josif potvrdio, inicijativu da se iz glomazne Dabrobosanske mitropolije izdvoji Banjalučko-Bihaćka mitropolija (preko 130 parohija), sa sjedištem u Banjoj Luci (Ideju o izdvajanju Krajine u zasebnu eparhiju zagovarao je još Vaso Pelagić, tri decenije ranije) – naglašava Pejašinović.
<>
Na posvećenju su činodejstvovala su sva tri mitropolita iz Bosne i Hercegovine, a među zvanicama se našao i biskup Marković.
– Nakon hirotonisanja u crkvi Sošestvija Svetog Duha uslijedila je liturgija, koju je oplemenilo mlađano SPD ’’Jedinstvo’’, predvođeno horovođom Ksenofonom Zitom. Prvog banjalučkog mitropolita će služba nakon 7-8 godina odvesti u Sarajevo, a 1920. godine, u novoj, jugoslovenskoj državi biće penzionisan (Mnogima je smetala njegova ranija lojalnost Beču). Nama je u amanet, ako ništa drugo, ostavio Eparhijski (Vladičanski) dvor, i danas jedno od najljepših zdanja u našem gradu – ističe Pejašinović.
