Banjaluka je u junu 1930. godine dobila prve saobraćajne propise.
Najveća brzina na slobodnom putu može biti 50 kilometara, kroz naseljena mesta 15, a kroz banje i lječilišta osam kilometara na sat navodi se u Naredbi o vožnjama koje je objavio ban Svetislav – Tisa Milosavljević.
Kako se navodi na Fejsbuk stranici Stara Banjaluka, ban je propisao da automobili moraju biti ispravni i imati saobraćajne, a „šoferi ili vozari“ šoferske legitimacije, te da se „šofer u pripitom stanju, kod duševne ili tjelesne slabosti ne smije upotrebljavati za upravljanje motornim vozilom“.
Na ovoj stanici se navodi i kako je prva žena vozačica kamiona u BiH bila Banjalučanka Savka Đorđić. Ona je ispit za C kategoriju položila 1967. I do penzije je radila kao autoprevoznica.
I još jedna zanimljivost o saobraćaja u vrijeme “stare” Banjaluke.
-Poslije Drugog svjetskog rata, pa sve do sedamdesetih, Banjalučani su vozili uglavnom „fiće“, „stojadine“ ili „škode“, dok su službena vozila bila, najčešće „opelovi“ modeli „olimpija“ i kasnije „senator“ – navodi se na ovoj popularnoj Fejsbuk stranici.
