Oko Kastela se davne 1737. godine vodio čuveni Banjalučki boj u kome su Austrijanci, koji su napali Osmanlije i prodrli preko Save, zaposjeli cijeli grad osim tvrđave. Kada je izgledalo da posadi u njoj ponestaje snage i nade, došlo je do preokreta – stigla joj je pomoć Ali-paše iz Travnika.
Ispričao je ovo u objavi na svom “Fejsbuk” profilu banjalučki istoričar Zoran Pejašinović.
Kako navodi, dva vijeka kasnije istorija se ponavlja.
– Partizani su, naime, septembra 1944. godine izveli tzv. Drugu banjalučku operaciju (Prva je bila devet mjeseci ranije) i zaposjeli cijeli grad, ali ne i Kastel. U njemu je oko 300 ustaša i Nijemaca pružalo žilav otpor. Kao i u onom boju iz 18. vijeka, nastala je trka sa vremenom. Ovaj put, pomoć braniocima Kastela stizala je sa sjevera a žestoke borbe trajale su još usput. Tako je selo Dubrava sedam puta padalo iz ruke u ruku. Ipak, kada je iz pravca Prnjavora udarila njemačka oklopna borbena grupa, partizani su dobili naredbu da odstupe i evakuišu Banju Luku – navodi Pejašinović.
Narednog mjeseca, dodaje poznati banjalučki istoričar, jedan avijatičarski lit u NDH donosi opširnu reportažu o ovom boju, uz nekoliko zanimljivih fotografija.
– Autor priloga ne krije ogromno ushićenje, pa u članku čitamo kako su „šumski banditi i sluge Moskve i Londona” po drugi put napali Banju Luku, ali su ponovo „polomili zube”. Dodaje da su „ustaške, domobranske i savezničke postrojbe, savladavši daleko nadmoćnijeg neprijatelja” stigle u „pravi čas” i „uzpostavile svezu s junačkim braniteljima banjalučke tvrđave” te „u brzom naletu oslobodile cijeli grad, nanoseći obezglavljenom neprijatelju vrlo teške gubitke.” Poraz „partizanskih hordi”, čitamo, uništio je i njihovu „promidžbu”, jer je „gospodarima šumskih banditskih banda” ovaj „napadaj” silno trebao kao „duševna hrana”. Konačno, u tom gradu bi „šumski banditi” mogli prezimiti i „srediti svoje razbijene i progonjene čopore”. Ipak, iz Banje Luke otišli su „razbijene glave”. Ali-paša nije imao novine – zaključuje ovu zanimljivu priču Pejašinović.
