Uz zagrljaje, osmijehe i mnogo emocija generacija 1975/76. maturanata Upravne škole susrela se i proslavila jubilarnu, 50. godišnjicu završetka školovanja
Posljednji put okupili su se za desetu godišnjicu, a sada, 40 godina kasnije, trinaest drugova i drugarica Radmila Popović, Olga Savanović, Vitomir Mikić, Bogdana Đurić, Milka Kojić, Radovan Marić, Nevenka Kezić, Borka Stančević, Brankica Kondić, Živan Barišić, Vildana Bahtijarević, Danica Petković i Radislavka Trninić podijelili su životne priče.
Prema riječima bivših učenika, proslava je bila prekrasna, a nakon druženja sabirali su utiske. Nevenka Kežić rekla je za “Glas Srpske” da je bilo veoma lijepo prepoznavati školske drugove i prisjećati se davno zaboravljenih osoba i događaja.
Dodala je da im je razrednik bio Mustafa Vehabović Ale.
– Predavao nam je fizičko, a trenutno živi u Zagrebu. Obradovao se kada smo mu se javili – kazala je Nevenka.
Maturant Vitomir Mikić zahvalio je prijateljima iz školskih klupa na lijepim trenucima i druženju bez opterećenja, a takođe se složio sa mnogima da treba da ponavljaju takve proslave svake godine.
– Pokojnim kolegama neka je laka zemlja a svima ostalima želim dobro zdravlje i dug život – kazao je on.
Olgica Savanović rekla je da je proslava bila predivna i da je vrijedjelo svakog truda.
– Nedostaju nam neki drugari, ali ako su bili spriječeni, tu se ništa ne može – poručila je ona, uz zdravicu drugarima da ih zdravlje dobro služi.
Da su proslavili lijepo potvrdila je i Radmila Popović koja je, kako njeni školski prijatelji ističu, mnogo vremena i truda posvetila organizaciji okupljanja.
– Nadam se da ćemo se i dalje družiti u još većem broju – dodala je ona.
Posebne emocije među nekadašnjim maturantima izazvala je poruka njihovog profesora statistike i finansija Dževada Osmančevića, koji nije mogao prisustvovati proslavi. Istakao je da ponovo osjeća isti ponos kao kada je ulazio u njihov razred.
– Danas, nakon 50 godina, radimo svoju najvažniju životnu statistiku. Statistika kaže da su u ovih pola vijeka propadale države, valute, tehnologije i preduzeća, ali ono što je ostalo jeste vaša međusobna privrženost koja potvrđuje da je đačko doba najljepše doba u životu. To što ste danas zajedno najljepša je devijacija od svakog prosjeka i dokaz da pravo prijateljstvo ne poznaje rok trajanja – poručio je profesor Osmančević.
Naglasio je da najveći kapital njegovih nekadašnjih učenika nisu materijalne vrijednosti, već porodice, djeca, unuci, poštenje s kojim su koračali kroz život i trag koji su ostavili u svojim profesijama.
– Učenje u onim klupama bio dvosmjerni proces. Dok sam ja vas učio teoriji, vi ste mene učili životu. Vaša mladost, snovi, iskrenost i energija davali su smisao mom radu. Hvala vam na svakom času, osmijehu i na tome što ste me učinili boljim čovjekom. Vrijeme je u finansijama skup resurs, a u statistici neumoljiv tok. Ali večeras zaboravimo brojke. Večeras slavimo čistu emociju i zahvalnost što smo dočekali ovaj zlatni jubilej – zaključio je on.
Ovaj profesor svojim bivšim učenicima poželio je dobro zdravlje, mir u duši i radost u svakom novom danu, te čestitao jubilej.
PROSLAVA
Nevenka Kežić rekla je za “Glas” da je okupljanje maturanata Upravne škole bilo ispred Hrama Hrista Spasitelja.
– Naša škola bila je prekoputa hotela “Bosna”, ali je u međuvremenu srušena. Proslava je bila u restoranu “Tradicija”. Uspjeli smo se vidjeti za desetu godišnjicu, ali smo se dogovorili da se od sada viđamo svake naredne godine na ovaj datum – istakla je ona.
