Muhamed Ali-paša (1875 – 1954) bio je praunuk čuvenog Muhameda Alija i brat Abasa II, koji je kao kediv upravljao Egiptom od 1892. godine.
On i njegov brat Abas, kasnije vladar Egipta, školovali su se u Austriji u školi Terezijanumu. Za razliku od svog brata Abasa, Muhamed Ali-paša se nije aktivno bavio politikom.
Kao i svaki moderni princ, i Muhamed je je volio putovati, pa je tako, navodi na svom „Fejsbuk“ profilu banjalučki istoričar Zoran Pejašinović, 1900. godine krstario Bosnom i o tome ostavio neveliki zapis na svega nekoliko desetina strana.
-Prvo izdanje ovog zanimljivog putopisa umnožio je u malom tiražu za uži krug prijatelja – ističe Pejašinović.
U odjeljku u kome kazuje o putovanju iz Jajca ka Banjaluci Muhamed Ali-paša veli: „Cesta je bila ravna i išla je cijelom dužinom paralelno sa rijekom Vrbas. Prolazili smo pored mnogih polja, livada i kroz male gradove. Poslije smo ušli u jedan tunel, dužine 150 metara, osvijetljen sa dvije petrolejske lampe i to mi je bilo prvi put da prolazim tunelom kroz cijelu planinu. Zatim smo ušli u toliko uske doline da nam se činilo da su planine prionule jedna za drugu. Vidjeli smo kako se rijeka Vrbas spušta u silovitim bukovima, a onda smo prošli drugi tunel koji je bio kraći od prethodnog, i prešli preko novog mosta. … Nastavili smo putovanje čas lijevom, čas desnom stranom rijeke… Nastavio je (vozač) put između dvije planine koje su bile tako blizu da smo mislili da jedna drugu dodiruju. Najljepši prizori koje sam vidio su velika stabla čvrstog korijenja u zemlji sa granama do neba. Nigdje, osim u zemlji Bosni, nisam vidio tako debelih stabala sa tako visokim granama!… Neka su stabla bila zavaljena po zemlji, druga vjetrom polomljena ili su pala, pa se ispriječila riječnom toku. Mrtva stabla su prekrila gljive koje liče na crkvena zvona… Spazio sam na razdaljini od nekih stotinu metara, orla kako slijeće na jednu granu.
Bio je najmanje trostruko veći od prosječnog sokola. Približio sam se otprilike na šest metara od njega a ovaj kraljevski orao se nije uplašio niti pomjerio… Taj orao bio je neobično lijep i ličio je na pticu kondor u južnoj Americi. Bio je tamnocrne boje, a vrat i noge mu je prekrivalo bijelo perje. Кada smo ga vidjeli kako leti tik uz rijeku i udara trbušnim perjem površinu vode, bilo nam je jasno da se radi o vrsti koja se hrani ribom. Spustili smo se sa planinskog puta prepunog vrletnih uspona i zaravni u prostranu nizinu i nastavili dolinom sve dok nismo prošli kroz Krupu”.
