“Svako vidi ono što želi”, rekao je jednom prilikom Patrijarh Pavle. Ovim riječima bi se u najkraćem mogla opisati kritika ili bolje reći kritizerstvo profesorke koja vidi gradilišta i prašinu, ali ne i činjenicu da se Banjaluka gradi i razvija.
Istakao je to narodni poslanik Nebojša Drinić komentarišući izjavu Marijane Kapović Solomun iz Savjeta za ekologiju Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka da „Banjaluka više nije grad zelenila kao što je nekad bila“ i da je „na sceni betonizacija“. Kapović Solomun je rekla da “svi evropski gradovi okreću agendu od betonizacije i okreću se prirodi, ali, nažalost, u Banjaluci nije tako“, te da je „u 21. vijeku nedopustivo da u najvećem gradu Republike Srpske 15.000 ljudi u julu danima nema vodu“.
-Opaska profesorke je da Banjaluka više nije grad zelenila. Ova dušebrižnica ne zapaža da se kod nekadašeg kina „Kozara“ umjesto nebodera gradi park, kao i kod “Delte”, da će na Kupusištu biti Park ćirilice. Spominje da veliki broj naših sugrađana nema vodu, a nije nigdje pročitala da je Grad Banjaluka riješio problem vodosnabdijevanja za mještane Manjače nakon 50 godina – istakao je Drinić.
Upitao je da li je profesorka plakatno pojednostavljena pa svijet vidi crno – bijelo, a grad samo kroz prizmu SNSD-ove i PDP-ove vlasti.
-U svakom slučaju cilj je previsok, junakinja preslaba. Zato je profesorka pala na ispitu – zaključio je Drinić.
