Predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić, bez ikakvog opravdanog i racionalnog razloga i argumenta, opet se, po ko zna koji put, obrušila na svoje dojučerašnje partijske kolege iz PDP Draška Stanivukovića i Nebojšu Drinića.
Umjesto da konačno definiše konzistentan i kvalitetan program rada partije koju vodi, pomenuta gospođa bez imalo stida i političkog poštenja, kao slobodoumna seoska snaša iznosi gomilu „prljavog veša” o najuglednijim članovima svoje bivše partije.
Gospođa Trivić nema moralni mandat da kritikuje bilo koga tim prije što je na minulim lokalnim izorima doživjela katastrofalan poraz iz čega jasno proizilazi da su ona i njena partija marginalan faktor na političkoj sceni Republike Srpske. Narodski rečeno ono što je zaslužila to je i dobila.
Narečena gospođa pogovo nema moralno ni ljudsko pravo da u bilo kom negativnom kontekstu spominje apsolutne pobjednike ovogodišnjih lokalnih izbora, a to su gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković i novoizabrani odbornik u gradskoj Skupštini Nebojša Drinić.
Draško je apsolutni pobjednik
Autor ovog teksta je dva mjeseca prije pomenutih izbora ustvrdio da će Draško “počistiti” sve svoje konkurente za gradonačelnika Banjaluke, a da bi se to desilo moraće u predizbornoj kampanji proći “scile i haribde”.
Tako je i bilo. Draško ne da je je pobijedio nego je bukvalno briljirao i pored činjenice da su PDP, odnosno partiji koja ga je delegirala, bukvalno uoči samih izbora svi, pa i SDS, okrenuli leđa.
Stanivukoviću i Driniću pobjeda nije pala s neba, nego je zaslužena kod svih kategorija građana Banjaluke, jer se narodnski rečeno “dobro dobrim vraća”.
Drinić je prava rijetkost na političkoj sceni Banjaluke
Nebojša Drinić, novoizabrani odbornik u Skupštini Grada Banjaluke, je pravi raritet na političkoj sceni Grada Banjaluke.
Radi se o mladom, obrazovanom, poletnom političaru, koji je u svom svakodnevnom radu uspostavio najbolju moguću saradnju sa građanima pogotovo u onim naseljima gdje “varniči” i gdje hitno treba rješavati nagomilane, razne komunalne i infrastrukturne probleme.
Drinić je u tim aktivniostima pravi šampion a svoje sugrađane je djelima uvjerio da sve što obeća to i uradi, što bi se reklo “hoće, može, umije i smije”.
Takav odnos prema građanima, biračima mu je donio tutulu pravog šampiona u trci za odbornika, jer je dobio nekoliko puta više glasova nego što mu je bilo potrebno, iako nije bio nosilac liste.
Ovo su sve nepobitne činjenice o Stanivukoviću i Driniću, pa je krajnje bezobrazno i degutantno da ih Jelena Trivić kao dokazani gubitnik svih dosadašnjih izbora spominje, naročito u kontekstu političara koji se nalazi u pritvoru i protiv koga postoji osnovana sumnja da je počinio teška krivična djela perfidne krađe narodnih para, čitaj narodne muke.
Istorijska pobjeda
Zbog briljantne pobjede Draška Stanivukovića i Nebojše Drinića, te zbog činjenice da je osvojio sedam odborničkih mandata u Skupštini Grada Banjaluke, PDP je kao partija ostvarila istorijsku pobjedu na prošlim lokalnim izborima.
Takav metod i sadržaj svoga rada PDP će po svemu sudeći proširiti na sve lokalne zajednice u Srpskoj.
Cilj opravdava sredstvo
Davne 1513. godine italijanski politički filozof i vladar Nikolo Makijaveli je napisao knjigu pod nazivom “Vladalac”. Osnovna poruka iz toga djela je da u politici “cilj opravdava sredstva”.
Druga poruka Makijavelijevog djela je da politika i moral ne idu zajedno. Pod moralom se podrazumjeva elementarno narodno poštenje, koga se gospođa Trivić odavno odrekla, iako se radi o univerzitetskom profesoru kome bi moralni integritet trebao biti na prvom mjestu, kao i kultura izražavanja koja je kod Trivićeve na vrlo niskom nivou.
Simbioza
Kao kritičar svega postojećeg, u svoj politički vokabular Trivićeva je uvela i biologistički termin, simbiozu.
Bez ijednog dokaza za to je optuživala svoje biše partijske kolege, a sama se dokazala da je upravo ona u simbiozi sa gospodinom Dodikom, sa kojim je dogovarala načine kako doći do stranih donacija za finansiranje partije koju vodi.
Naravno da nije pogriješila jer Dodik u tim poslovima ima ogromno iskustvo.
Neka onda prihvati poraz i pomiri se sa istinom da je narod ne želi ni kao predsjednika, ni kao gradonačelnika. Piše Sekul Popović za Portal 24 sedam
