Ako je vjerovati najnovijim izjavama predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, misterija nestanka više od 10 miliona konvertibilnih maraka u nafti i naftnim derivatima iz Termoelektrane Gacko je riješena – glavni osumnjičeni je direktorov vozač.
Na konferenciji za novinare održanoj u Banjaluci, Dodik je najavio „nultu toleranciju“ za zloupotrebe, slavodobitno otkrivajući da je vozač direktora TE Gacko „lociran kao čovjek koji pravi zloupotrebe“. Time je višemilionska afera svedena na nivo seoske krađe, a javnosti ponuđena priča koja se graniči sa zdravim razumom.
Da bi se razumjela težina ove tvrdnje, dovoljno je napraviti jednostavnu računicu. Po trenutnim tržišnim cijenama, 10 miliona KM goriva iznosi između 3,5 i 4 miliona litara nafte.
To nije količina koja se može sakriti pod jaknu, izvući crijevom u kanistere tokom pauze za ručak ili spakovati u gepek službenog automobila. Riječ je o zapremini od preko 120 do 150 punih teških cisterni.
Postavlja se logično pitanje: kako je moguće da jedan vozač organizuje, istoči, transportuje i proda stotinu i pedeset cisterni goriva iz strateškog giganta pod video-nadzorom, obezbjeđenjem, portirnicama, internim kontrolama i vagama, a da menadžment kompanije, uprava i nadzorni organi o tome „nemaju pojma“ dok šteta nije prešla osam cifara?
Prebacivanje krivice za sistemsku krađu gigantskih razmjera na vozača direktorovog automobila predstavlja klasičan manevar skretanja pažnje sa vrha piramide.
Dodik je u istoj izjavi priznao da u TE Gacko postoje „rodbinske, kumovske i ostale veze u koje je teško ući“, poručivši da će „Republika poslati ljude da sve dovedu u red“. Međutim, tvrdnja da je vozač ključna karika u lancu nestanka milionskih resursa vrijeđa inteligenciju javnosti.
U svakom funkcionalnom sistemu, nestanak i nekoliko hiljada litara goriva pali sve alarme u knjigovodstvu, internoj reviziji i menadžmentu. U TE Gacko su, prema Dodikovim riječima, mirno gledali kako isparava 10 miliona maraka, da bi ceh na kraju bio ispostavljen čovjeku koji drži volan službenog automobila.
Ako je šofer zaista uspio da samostalno organizuje nestanak 10 miliona KM nafte, onda je to najveći propust u istoriji bezbjednosti i upravljanja javnim preduzećima u Srpskoj, za koji bi kompletan rukovodni kadar morao momentalno podnijeti ostavke i krivično odgovarati.
Ukoliko je, pak, tačno ono u šta javnost s razlogom sumnja — da se iza nestanka miliona krije dobro uigrana kriminalna hobotnica sa političkim zaleđem — onda je lociranje vozača samo jeftin paravan i pokušaj da se javnosti baci prašina u oči dok stvarni nalogodavci i organizatori posla ostaju zaštićeni.
banjaluka-24
