Djed Milovan Grbić, najstariji član Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a zasigurno i jedan od najstarijih građana u Banjaluci i Republici Srpskoj, proslavio je danas uz porodicu, prijatelje, pjesmu i rakiju svoj 104. rođendan i zakoračio u novo ljeto.
Recept za dug život, Milovan, koji je rođen 20. novembra 1920. godine, nema ili ga samo barem nama nije otkrio. Da voli raditi i u ovim godinama ne krije, a na pitanje šta bi poručio ljudima da rade kako bi doživjeli njegove godine Milovan kroz smijeh odgovara:
“Neka ne rade ništa”.
Milovan je rastao uz još 13 braće i sestara, a on ima tri kćerke. Takođe, ima četvoro unučadi, troje praunučadi i dvoje čukununučadi.
Iako kažu da se želje, koje se zamisle prilikom duvanja svjećica, ne otkrivaju, on nam je rekao šta je poželio.
“Poželio sam da mogu hodati i da se krećem i da gledam kako radite”, kaže kroz smijeh Milovan za “Nezavisne novine”.
Ističe da kod doktora i ne ide često, a prisjećajući se prošlih vremena, dok su ga i zdravlje i noge služile, radio je po selu. Vršio i skupljao ljudima žito. Ni sada, kada je prešao 100. godinu, od posla ne odustaje, pa nam njegovi najbliži kažu da ujutru Milovan ode do koka, a ponekad uzme i sjekiru i napravi koje drvo za potpalu.
“Sad ne mogu Bog zna šta raditi. Ne mogu me noge držati četiri-pet sati da stojim i radim. Zabole me koljena, pa moram sjesti. Prije sam volio raditi, ali sada nisam kadar. Ne radim teškog posla, nemam snage”, ističe Milovan.
U penziji uživa dugo, ali koliko tačno, nije se mogao sjetiti.
“Boga mi, ne znam ti reći koliko sam u penziji”, kaže Milovan, a prijatelji koji su bili na proslavi ističu da penziju prima još od kada je Tito umro.
Milovanova desna ruka je najmlađa kćerka Slavica Budiša i njena porodica koja i bude njim, a kako priča djed Milovan je još uvijek pokretan i pronađe sebi još koji poslić koji može obaviti.
“Ja sam sa njim tu stalno. Svaki njegov savjet nam je dobro došao, naučimo nešto, da imamo iskustvo iz života. Nekada nas malo i kori, ali i to je dobro”, priča Slavica kroz smijeh.
U svemu im pomažu i drugi članovi porodice, među njima Milovanov unuk, sestra, sestrić, jer su blizu, pa pritrče u pomoć kada nešto zatreba.
Slavica priča da Milovan ne voli zimu, jer su tada dani kraći, a vrijeme hladnije, pa djed Milovan ne može izaći u dvorište.
“Kada je toplije vrijeme, izađe pa sjedi pred kućom, šeta i uvijek neko prođe. Tu je autobuska stanica pa neko sa njim popriča. Sada je hladnije vrijeme i dan je kraći pa mu je malo dosadno. Ima televizor, ima radio koji upali, pa sluša muziku, gleda vijesti”, ističe Slavica.
Na proslavi rođendana bio je i najstariji Milovanov unuk Goran Dukić koji kaže da ga djed uvijek savjetuje da se druže, obilaze, zapjevaju, ali i popiju.
Na 104. rođendanu u gostima su mu bili sestra, porodica, mnogi prijatelji, kao i predstavnici Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a kako ističe Zoran Ćetković iz ovog udruženja, ovakvi rođendani nisu česti.
“Posjetili smo našeg najstarijeg penzionera u Gradskom udruženju penzionera Milovana Grbića koji proslavlja 104. rođendan i mi smo došli sa skromnim poklonom da ga obiđemo i da mu poželimo zdravlje i sreću”, rekao je Ćetković za “Nezavisne novine”. Osim Gradskog udruženja penzionera, poklon je Milovan dobio i od Udruženja “Srpske Toplice”.
