Pravoslavni vjernici danas obilježavaju hrišćanski praznik Oci ili Očevi, koji uvijek pada u prvu nedjelju pred Božić.
Tog dana, isto kao na Materice, djeca porane i unaprijed pripremljenim kanapom, koncem, šalom, maramom ili kaišem na prepad vezuju svoje očeve za noge na isti način kao što su njih vezivali na Djetinjce.
Djeca čestitaju praznik, a očevi im onda dijele slatkiše i poklone i na taj način se “driješe”.
Prema narodnom shvatanju otac kao glava kuće ne smije da se nađe u tako “nezgodnom” položaju, pa vezivanje očeva traje mnogo kraće nego vezivanje djece i žena povodom praznika Djetinjci i Materice.
Oci, Materice i Djetinjci su porodični praznici i za taj dan domaćice pripremaju svečani ručak na kome se okupi cijela porodica.
Ovi praznici i običaji koji su u vezi sa njima doprinose jačanju porodice, slozi, razumijevanju, poštovanju između djece i roditelja, starijih i mlađih, što sve zajedno čini porodicu jakom i zdravom, a porodica je temelj društva, države i Crkve.
Bogati ljudi su nekada na ovaj dan davali izdašne javne poklone, jer je i to bio način iskazivanja prestiža u društvu. Kupili bi novu i lijepu odeću za nekoliko desetina mališana, podijelili to djeci i obavezno se fotografisali. Te su slike objavljivane po novinama, “kao primjer za ugled drugima”.
Nekoliko dana pred praznik očevi sakrivaju sve kanape i kaiše koji postoje u kući, kako djeca ne bi mogla da ih vežu. Sa druge strane djeca traže kanape, kako bi vezali oca i osigurali poklone za taj dan.
Najsigurnije je oca uhvatiti i vezati na spavanju, pa će on nakon što se probudi biti primoran da podijeli poklone kako bi se „oslobodio“.
