Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas, 27. oktobra slave Svetu Petku, jednu od najpoštovanijih svetiteljki na Balkanu.
Dan je označen crvenim slovom i nosi bogatu tradiciju narodnih vjerovanja i priča o čudima. Sveta Petka se u narodu smatra zaštitnicom žena, dece i starih, a mnogi je slave i kao svoju krsnu slavu ili preslavu.
Vjeruje se da Sveta Petka ne prašta nepoštovanje njenih pravila – tog dana ne bi trebalo prati, šiti niti obavljati teške poslove, naročito žene. Narodna predanja govore da strogo kažnjava one koji rade na njen praznik, dok onima koji joj se iskreno mole donosi utjehu i ozdravljenje.
Iako crkveni kalendar propisuje da se na ovaj dan mrsi, u pojedinim krajevima zadržao se običaj da žene poste šest dana pred praznik, a sedmog dana, na samu Svetu Petku, mrse. Taj post se smatra izrazom poštovanja i zahvalnosti svetiteljki.
Vjeruje se da na dan Svete Petke žene ne mijese hjleb, ali pripremaju ručak na uobičajen način. Takođe, ne pere se veš, niti se bavi ručnim radovima.
Noć uoči praznika, porodica se okuplja, pali svijeću i moli za pomoć svetiteljke. U nekim krajevima se vjeruje da se tog dana ne započinju novi poslovi, već se dan provodi u miru, zahvalnosti i molitvi.
Svetiteljka se, prema vjerovanju, javlja kroz snove i upozorava vjernike koji ne poste petkom ili rade nedjeljom. Mnogi se na njen dan mole, pale tamjan i zalivaju slavski hljeb crvenim vinom, a vjeruje se da voda sa izvora pored njenih hramova ima ljekovita svojstva.
Sveta voda
Posebno mjesto u vjerovanju zauzima voda Svete Petke, poznata i kao adžijazma, za koju se vjeruje da ima ljekovita svojstva.
Ta sveta voda poštuje se vekovima, a ljudi vjeruju da liječi bolesti očiju, kožna oboljenja i druge boljke. Voda se može pronaći na više mjetsa, na primjer u Rastušju kod Slavonskog Broda, kod manastira Rakovica, u naselju Železnik, kao i u mjestu Izvor kod Paraćina. Vjernici često donose vodu kući u bočicama, uz molitvu i mali prilog u znak zahvalnosti.
Ko je bila Sveta Petka?
Rođena je u Epivatu u Maloj Aziji krajem 10. vijeka u pobožnoj porodici, a još kao devojčića pokazivala je duboku veru. Nakon smrti roditelja, napustila je dom i zamonašila se u Carigradu, da bi kasnije živjela asketskim životom u Jordanskoj pustinji. Po predanju, anđeo joj je u snu rekao da se vrati u otadžbinu i širi hrišćansku vjeru.
Njene mošti su tokom vijekova više puta prenošene — iz Epivata u Trnovo, zatim u Carigrad, pa u Moldaviju, gde se danas nalaze u crkvi Svetih triju jeraraha u Jašiju. Brojna čuda koja su se dogodila na njenom grobu učvrstila su kult Svete Petke, čije poštovanje traje vijekovima i danas okuplja veliki broj vjernika.
