Srpska pravoslavna crkva (SPC) proslavlja danas praznik Svetog Dimitrija Solunskog, u narodu poznat kao Mitrovdan, u znak sjećanja na stradanje i smrt ovog svetitelja.
Ovaj svetac je život okončao u tamnici 306. godine kao borac za hrišćansku vjeru.
Dimitrije je rođen u Solunu u trećem vijeku poslije Hrista za vrijeme cara Maksimilijana. Kada je od cara dobio naređenje da progoni hrišćane, on se na to nije obazirao već je javno propovijedao hrišćansku vjeru. Cara su obavijestili o neposlušnosti Dimitrijevoj, koji je preobraćao narod u hrišćanstvo.
Kada je car čuo da je solunski komandant i sam hrišćanin, naredio je da ga bace u tamnicu gdje je mučen, a potom pogubljen. Solunski hrišćani su ga tajno sahranili, a na mjestu njegovog groba kasnije je podignuta crkva. Sveti Dimitrije je proglašen zaštitnikom grada Soluna.
Crkveni spisi navode da se Sveti Dimitrije mnogo puta javljao i spasavao grad od zemljotresa i nesreća. I danas se vjeruje da je čudotvorna snaga njegovih moštiju izliječila mnogobrojne bolesnike.
Prema narodnom predanju i žitijima svetaca, Dimitrijev grob je odisao bosiljkom i smirnom, pa je zato taj svetac nazvan Mirotočivi.
Svetog Dimitrija, osim Grka, posebno slave Rusi i Srbi. Kod Rusa je njegov kult počeo da se širi još u 12. vijeku. Oni su ga 1581. izabrali za zaštitnika Sibira. Njegov praznik je jedan od najvećih praznika u Ruskoj crkvi.
Kult Svetog Dimitrija veoma je živ i kod Srba, a u srednjovjekovnoj Srbiji posvećeni su mu mnogobrojni hramovi, uključujući crkvu u Pećkoj Patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani
I danas se vjeruje u ljekovitost njegovih moštiju.
Narodna vjerovanja kažu da na Mitrovdan i Đurđevdan treba da je svako kod svoje kuće, jer ko tada ne bude u svom domu, taj će preko ceijle godine noćivati po tuđim kućama. Ovo se ujedno smatra i najvažnijim mitrovdanskim običajem.
Običaj je kod našeg naroda i da se na Mitrovdan otpuštaju sluge kojima je istekao ugovor i iznajmljuju nove.
Negde se vjeruje i da do Mitrovdana moraju da budu završeni svi veliki radovi na polju i druge stvari koje se rade napolju. Vjeruje se da posle Mitrovdana zima može svakog časa da iznenadi, pa se zato ustalilo mišljenje da je loša sreća ako se neki posao ostavi za posle velikog praznika.
Ovaj dan je poznat i prema tome što su se hajduci tada rastajali da bi kod jataka prezimili zimu i ponovo se sastali o Đurđevu danu sledeće godine. Tako je i nastala krilatica: Mitrovdanak – hajdučki rastanak i Đurđevdanak – hajdučki sastanak.
Ako 8. novembra kojim slučajem pada snijeg, kaže se da je Sveti Dimitrije došao na bijelom konju, a vjeruje se da će se snježni prekrivač zadržati sve do aprila. Ako je oblačno čeka nas topla zima, a ako je pak vedro, prema narodnom vjerovanju, zima pred nama je oštra.