U borbama tokom Drugog svjetskog rata, a posebno u savezničkom bombardovanju 1944. godine, u Banjaluci je nestao skoro čitav gradski kvart!
Riječ je, piše na svom „Fejsbuk“ profilu istoričar Zoran Pejašinović, o povelikoj arhitektonskoj cjelini na širem prostoru današnjeg kružnog toka oko spomenika kralju Tvrtku I, pa sve do hotela „Palas“.
-Tome su, nesumnjivo, najviše doprinijele savezničke bombe, bačene na Tvrđavu. Te eksplozivne naprave i nisu bile baš precizne, što potvrđuju i snimci iz britanskih aviona, a „kolateralna šteta” su desetine dućana, magaza, zanatskih radnji i privatnih kuća, te višespratnih zgrada bogatih banjalučkih trgovaca, podignutih uglavnom u austrougarskom periodu – kaže Pejašinović.
U svakom slučaju, dodaje, taj dio grada je skoro sravnjen sa zemljom, a od većih objekata sa istočne strane glavnog druma preživjela je samo kuća gvožđara Milana Jankovića iz 1904. godine.
-Šteta! Sudeći po starim fotografijama i razglednicama, Banjaluka je tako izgubila „pola čaršije” i neka prelijepa zdanja, prave bisere arhtekture! Osim o „Port Arturu” Dude Poljokana ili Baumovoj palati (kako je poznatija), o kojoj se da ponešto napabirčiti, o ostalim zdanjima nestalim za četiri godine Drugog svjetskog rata ne znamo gotovo ništa. Čak vjerujemo da prosječni Banjalučani gledajući fotografije tih zgrada ne bi ni prepoznali da je u pitanju njihov grad – ističe banjalučki istoričar.
Nesporno je, nastavlja, da većina današnjih žitelja grada misli da je stara Banjaluka nestala gotovo isključivo u zemljotresu.
-Ali, biće da nije tako! Štaviše, savezničke bombe su možda uništile i više arhitektonskih biljega i gradskih ljepotica (bar u užem centru) nego sam potres iz 69-te! Još jednom, šteta! Da su preživjela, neka od tih zdanja bila bi pravi ukrasi koji ovom gradu, napadnutom pohlepom i jeftinom estetikom, i te kako trebaju – zaključuje Pejašinović.