Amerikanci će danas izaći na birališta kako bi izabrali novog, 47. predsjednika SAD, ali će glasati i za članove Kongresa, koji igraju ključnu ulogu u donošenju zakona.
Ovo su 60. predsjednički izbori po redu, a održavaju se zajedno sa izborima za sva mjesta Predstavničkog doma, i 33 mjesta Senata.
Ove godine, građani SAD biraće između demokratskog kandidata Kamale Haris i kandidata republikanaca Donalda Trampa, a pobjednik će četiri godine služiti u Beloj kući, počev od 20. januara 2025. godine.
Predsjednik ima ovlašćenje da samostalno donosi neke zakone, ali uglavnom mora da sarađuje sa Kongresom kad je riječ o njihovom usvajanju.
Na svjetskoj sceni, on ima značajnu slobodu da predstavlja zemlju u inostranstvu i da vodi spoljnu politiku, navodi BBC.
Izborni sistem u SAD je veoma specifičan, jer predsjednika ne biraju građani direktno, već to čini elektorski koledž, što znači da pobjednik predsjedničkih izbora u SAD neće biti osoba koja dobije najviše glasova širom zemlje, jer svaka od 50 država ima određeni broj glasova elektorskog koledža, djelimično zasnovanog na broju stanovnika.
Elektora ima ukupno 538, a pobjednik je kandidat koji osvoji 270 ili više elektorskih glasova. Sve države, izuzev dvije, imaju pravilo da pobjednik uzima sve elektorske glasove.
Elektorski koledž je sistem koji obuhvata sve savezne države i sastavljen je od predstavnika, elektora, koji glasove raspoređuju na osnovu rezultata glasanja u svojoj državi.
U svim državama osim u dvije, svi elektori idu pobjedničkom kandidatu te države, bez obzira na to koliko tesnu pobjedu je ostvario.
Ukupno ima 538 elektora i taj broj je uvijek isti.
On je jednak ukupnom broju članova Kongresa SAD koji čine 435 članova donjeg doma, Predstavničkog doma, i 100 članova gornjeg doma – Senata, uz tri elektora iz Distrikta Kolumbija.
Da bi pobijedio, predsjednički kandidat mora da osvoji većinu – 270 elektorskih glasova.
Pobjednika na predsjedničkim izborima određuje Elektorski koledž, a ne ukupno najveći broj glasova u SAD, a razlog za to je što bi neki od kandidata u pojedinim državama mogao da pobijedi sa malom razlikom u broju glasova, dok bi u državama koje je izgubio mogao da izgubi sa velikom razlikom.
To se dogodilo petorici predsjednika: Džonu Kvinsiju Adamsu, Ruterfordu Hejsu, Bendžaminu Harisonu, Džordžu Bušu Mlađem i Donaldu Trampu 2016. godine.
Kritičari Elektorskog koledža ukazuju na ove slučajeve tvrdeći da sistem ne predstavlja nacionalnu volju birača, dok pristalice ovakvog sistema kažu da se na taj način štite male države, kao i geografski velike države koje imaju mali broj stanovnika.
SAD nemaju centralnu izbornu komisiju – svaka država organizuje sopstveni proces prebrojavanja glasačkih listića.
Lokalni i državni zvaničnici objavljuju podatke o rezultatima izbora u realnom vremenu, a prvi rezultati se ne objavljuju dok se sva birališta zvanično ne zatvore.
Nakon što se glasovi prebroje, oni se ovjeravaju na lokalnom i državnom nivou.
Države potom predaju dokumentaciju u kojoj se identifikuju elektori koji predstavljaju kandidata koji je osvojio glasove u toj državi.
Elektori su obično izabrane pristalice određene stranke ili ih imenuju politički zvaničnici.
Oni se sastaju u svojim državama u decembru kako bi dali svoje glasove za predsjednika i potpredsjednika.
Zatim se Kongres, čiji mandat počinje u januaru, sastaje u novom sastavu, obično 6. januara, kako bi prebrojao elektorske glasove i zvanično proglasio pobjednika.
Predsjednik polaže zakletvu na ceremoniji inauguracije 20. januara.
Moguće je da kandidat osvoji najviše glasova na nacionalnom nivou, kao što je to bio slučaj sa Hilari Klinton 2016. godine, ali da ipak bude poražen.
Većina američkih državljana od 18 ili više godina starosti imaju pravo glasa na predsjedničkim izborima.
Sve države, osim Sjeverne Dakote zahtijevaju od ljudi da se registruju kako bi mogli da glasaju.
Svaka država ima svoj proces registracije birača i rok do kada oni moraju da se registruju.
Birališta se otvaraju 5. novembra u periodu od 6.00 do 8.00 sati ujutru po lokalnom vremenu zavisno od vremenske zone u kojoj se nalaze pojedinačne savezne države, a zatvaraju se u periodu od 18 do 21 sat.
Birališta će, na primjer, biti otvorena od 6.00 sati u Arizoni, Konektikatu, Ilinoisu, Indijani, Kentakiju, Mejnu, Kentakiju, Nju Džersiju, Misuriju i Njujorku.
U Njujorku i Sjevernoj Dakoti birališta će biti zatvorena u 21.00 sat po lokalnom vremenu.
U Arizoni i na Havajima ne poštuje se ljetno računanje vremena.
Trinaest država ima više vremenskih zona: Ajdaho, Oregon, Kanzas, Nebraska, Sheverna Dakota, Južna Dakota, Teksas, Florida, Indijana, Mičigen, Kentaki, Tenesi i Aljaska.
Većina država u velikoj mheri naginje ka Demokratskoj ili Republikanskoj stranci, tako da je fokus obično na desetak država u kojima bi bilo koji od kandidata mogao da pobuhedi i one su poznate kao neodlučne ili “sving” države.
“Sving” države su Arizona, Džordžija, Mičigen, Pensilvanija, Viskonsin, Severna Karolina i Nevada.
Više od 75 miliona Amerikanaca do nedjelje je već glasalo na ranim predsjedničkim izborima u SAD.
To je više od 48 odsto od ukupnog broja birača koji su glasali na predsjedničkim izborima u SAD 2020. godine kada je glasalo 154,6 miliona, objavio je američki portal Aksios, navodeći da ti podaci ukazuju da rano glasanje i glasanje putem pošte postaju sve popularniji metodi glasanja.
Birači će takođe, birati nove članove Kongresa – doma u kojem se usvajaju zakoni.
Bira se svih 435 poslanika donjeg doma – Predstavničkog doma Kongresa, čiji je mandat dvije godine, kao i 35 od stotinu članova gornjeg doma, Senata, za šestogodišnji mandat.
Republikanci trenutno kontrolišu Predstavnički dom, koji inicira planove potrošnje.
Demokrate kontrolišu Senat, koji glasa o ključnim imenovanjima u vladi.
Ova dva doma donose zakone i mogu da kontrolišu planove Bijele kuće ukoliko se stranka koja kontroliše bilo koji od dva doma ne slaže sa predsjednikom.
Obično se pobjednik proglašava u noći izbora, ali je 2020. godine bilo potrebno nekoliko dana da se prebroje svi glasovi.
Period nakon izbora je poznat kao tranzicija, u slučaju da dođe do promjene predsjednika.
Novoj administraciji to daje vremena da imenuje ministre u kabinetu i napravi planove za novi mandat.
Predsjednik zvanično polaže zakletvu u januaru na ceremoniji poznatoj kao inauguracija, koja se održava na stepenicama zdanja Kapitola u Vašingtonu.
Dvije glavne stranke, Republikanska i Demokratska, nominuju predsjedničke kandidate, koji su prethodno izabrani na stranačkim predizborima.
Bivši predsjednik SAD Donald Tramp dobio je podršku svoje Republikanske stranke sa ogromnom prednošću u odnosu na stranačke rivale, a zvanični republikanski kandidat postao je na partijskoj konvenciji u Milvokiju.
Tramp je za svog potpredsjednika izabrao senatora iz Ohaja, Džej Di Vensa.
Potpredsjednica SAD Kamala Haris pridružila se trci za Belu kuću nakon što je aktuelni predsjednik Džozef Bajden od nje odustao, a u redovima demokrata ona nije imala protivkandidate.
Tramp i Haris nude dvzge potpuno različite vizije SAD, počev od ekonomskih pitanja i i reproduktivnih prava do spoljne politike i pitanja o budućnosti američke demokratije i planete, piše Gardijan.
Pristup Haris spoljnoj politici sličan je Bajdenovom, sa naglaskom na održavanju globalnih saveza SAD, posebno u NATO-u, kao i podršci Ukrajini i Izraelu.
Tramp nije isključio mogućnost povlačenja SAD iz NATO-a, a čak je nagovijestio da bi se mogao povući iz drugih saveza.
Takođe je više puta isticao da ne bi došlo do ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku da je on bio predsjednik SAD.
Tramp je tvrdio da će okončati rat u Ukrajini prvog dana kada preuzme drugi mandat u Bijeloj kući, ali nije izneo detalje kako bi to mogao da postigne.
Haris je predložila set ekonomskih planova čiji je cilj smanjenje javne potrošnje inflacije, a uključuju i pomoć kupcima koji prvi put kupuju kuću.
Ona se takođe obavezala da će smanjiti poreze za desetine miliona porodica sa srednjim i niskim primanjima.
Haris takođe podržava Trampov prijedlog da se ukinu porezi na napojnice.
Veći dio Trampovog plana za smanjenje inflacije zavisi od njegovog obećanja da će smanjiti troškove energenata proširenjem bušenja nafte i gasa, iako ekonomisti ocjenjuju da bi njegovi planovi za povećanje carina i masovne deportacije migranata zapravo mogli da povećaju troškove.
Tramp je takođe bio veoma kritičan prema visokim kamatnim stopama, glavnom sredstvu Federalnih rezervi za borbu protiv inflacije.
Haris je tokom kampanje bila glasni zagovornik prava na abortus, optužujući Trampa za potpuno ukidanje tog prava u pojedinim saveznim državama.
Tramp je rekao da pristup abortusu treba da bude prepušten saveznim državama i obećao je da kao predsjednik neće potpisati zabranu abortusa na nivou SAD.
Haris je u septembru iznijela plan za uvođenje strožih kazni za ilegalne migrante, Tramp i republikanci okrivljuju Bajdenovu administraciju za situaciju na granici zbog, kako navode, suviše blage imigracione politike.
Tramp je obećao da će, ukoliko osvoji drugi mandat, sprovesti najveću operaciju deportacije migranata u istoriji SAD.
Preliminarni rezultati izbora mogli bi da budu poznati već u srijedu, 6. novembra, u zavisnosti od brzine brojanja glasova.
