Nastupali smo u mnogim mjestima, ali najviše volimo našu Banjaluku. Ne znamo na koji drugi način da pokažemo tu ljubav, nego da je opjevamo. Ima pjesama o Banjaluci, ali mi želimo jednu koja će biti baš za najsvečaniji dan grada Banje Luke, a to je svakako Spasovdan, slava našeg grada. Posebno se radujem premijeri Spasovdanske himne koja će se desiti na praznik kojem je i posvećena, kaže u intervjuu za BL uživo muzički pedagog, Jelena Stanišić koja je okupila djecu svih uzrasta u Muzičkom studiju Jelene Stanišić sa kojima nastupa na svim značajnijim kulturnim i društvenim događajima grada Banjeluke.
Dječiji hor kojim rukovodi i diriguje Jelena Stanišić postiže zapažene rezultate na takmičenjima i bogati muzički i kulturni život grada na Vrbasu.
BL UŽIVO: Muzički Atelje Jelena Stanišić već je prepoznatljiv u kulturnom životu Banjaluke. Posljednjih nekoliko godina sa polaznicima Vaše škole učestvujete na gotovo svim značajnim kulturnim i društvenim događajima. Kako je došlo do toga da se “Vaš glas daleko čuje”_
JELENA: Veliki broj aktivnosti je iza nas, a i publika nas je preporučila za dalje. Moji učenici iz Osnovne škole “Sveti Sava” su već posljednjih pet godina republički prvaci osnovnih škola u kategoriji horova osnovnih škola. Tako da, jednim dijelom su nas i reference preporučile, a s druge strane publika nas jednostavno voli. To je jedan krug koji je beskonačan. Mi pjevamo za publiku, publika to prepoznaje, a samim tim uvijek rado dolazi na naše nastupe i prati naš rad.
Bl UŽIVO: Koliko ima talentovane djece za muziku?
JELENA: Davno prije, muzički pedagog Eli Bašić, rekla je da je muzika tu zbog djeteta. Znači , muzika je tu za svako dijete. Mislim da je svako dijete, svako biće na ovoj planeti talentovano, samo zavisi da li ima ljubavi i volje za nešto. Ako ima volje i ljubavi za muziku, slikarstvo ili neku drugu vrstu umjetnosti, sigurno je da radom može dosta toga da se nadomjesti. Iza dobrih priprema i velikog rada, mora biti i divan rezultat i ishod toga svega.
Bl UŽIVO: U sveopštoj poplavi nekvaliteta i šunda, koliko mladi njeguju naše muzičko blago?
JELENA: Djeca izuzetno vole našu tradicionalnu muziku i rado je pjevaju. Mi često nismo ni svjesni toga koliko mladi zapravo prate našu tradiciju. Kroz naš obrazovni sistem to se svakodnevno provlači. Oni su možda i upućeniji, jer imaju svježije znanje od naših starih, tako da sam ja izuzetno ponosna na našu djecu. Djeca znaju da naprave razliku šta je kvalitetno šta nije, šta je značajno, a šta ne. Svakako da prepoznaju našu tradicionalnu muziku kao nešto što je za nas veoma važno.
BL UŽIVO: Imate i pozorišno iskustvo, U predstavi o Kočiću zajedno sa djecom iz Vaše škole ste ne samo pjevali već I glumili. Kako ste doživjeli scenu na pozorišni način?
JELENA: Prekretnica u našem radu dešava se u doba korone kada mi dobijamo poziv za Kočićev zbor. Tada upoznajemo i neke nove osobe iz svijeta umjetnosti i pozorišta, te dobijamo poziv za gostovanje u jednom predivnom, tako da ga nazovem, mjuziklu o Petru Kočiću. Nešto zaista posebno, značajno, namjenski napravljeno za omladinu. Znači ciljano, da im se približi Petar Kočić, naše Zmijanje i naša Krajina, na jedan način koji je njima tako pristupačan i lijep. Baš bih voljela da taj projekat živi. Zahvalila bih se svima koji su vjerovali u nas i samim tim takav ishod toga svega smo imali kada smo gostovali sa tom predstavom u Prijedoru, zajedno sa DIS pozorištem mladih.
BL UŽIVO: Proteklih godina imali ste sjajnih i veoma zapaženih nastupa sa svojim horom. Nastupali ste sa Danicom Crnogorčević, Biljom Krstić, Milanom Vasićem, Brankom Zečević….kakvi su Vaši utisci?
JELENA: Radosni smo što smo dobili priliku da kao jedan mlad ansambl, učestvujemo i da djelimo scenu sa mnogim velikim imenima. Kada kažem velikim, mislim i u umjetničkom i muzičkom smislu, ali i ljudima koji su obilježili našu muzičku scenu. Na primjer, da izdvojim Minju Subotu, to je nastup koji ne mogu nikada da zaboravim. Dirigovati Minji Suboti, zaista je poseban momenat za mene, kao i to da su naši učenici imali priliku da pjevaju sa njim. Tu je i naša poznata Danica Crnogorčević, zajedno smo zapjevali “Veseli se srpski rode” za Pravoslavnu novu godinu. Veličanstven događaj na kojem je cijela Banjaluka zapjevala zajedno sa nama i to su momenti koji su zaista životni. Nama draga, Branka Zečević, isto tako jedno predivno ime. Nedavno , za Pravoslavnu novu godinu, imali smo priliku da nastupamo sa Milanom Vasićem. Sve su to prekretnice u našem životu i to utiče na razvojni put svakog djeteta. Privilegija je kada imate priliku i da vidite uživo ovakva imena, a ne da sa njima dijelite pozornicu. Na taj način se mijenja život i daje jedan novi životni kompas i pravac. I meni to, kao nekom ko je zrela ličnost, mnogo znači, a sigurno da i na djecu to jako mnogo utiče.
I sama volim da učim. Neizmjerno sam zahvalna mojoj mentorki profesorki Jasminki Bursać od koje sam mnogo naučila I koja mi je profesionalni uzor. Kada je otišla u penziju, ostavila mi je sve svoje note. To je najljepši poklon koji sam mogla dobiti.
BL UŽIVO: Kada govorimo o Muzičkom ateljeu, na koji način oblikujete muzičko obrazovanje djece?
JELENA: Muzički atelje je koncept koji sam spoznala davno. Danas vidim, ima mnogo muzičkih ataljea i drago mi je da nas što više ima i da nam djeca imaju priliku da odaberu , da muziciraju zajedno sa nekim. Svaki muzički pedagog ima svoj pristup i po tome je karaktrističan. Za svako dijete je prirodno da se pridruži tamo gde mu je najljepše. Ja imam jedan koncept rada koji je specifičan, i kod mene su dobrodošla djeca svih uzrasta i bilo koji instrument da sviraju , na koji god način da muziciraju. Mi nemamo određen pravac ili žanr koji njegujemo. Jednostavno, mi na prvom mjestu želimo dobro da se zabavimo. Kada kažem dobro da se zabavimo, onda je to nešto što nas ispunjava. Mi najčešće biramo pjesme zajedno, i ako djeca kažu da im se nešto ne dopada, odmah odustanem od te ideje. Ako mi donesu neku pjesmu, ja pristanem na to. Sada čekamo donaciju dobrih ljudi iz Banjaluke koji će nam pokloniti bubnjeve, tako da ćemo tu sigurno više da uvrstimo i nekakvih rok aranžmana.
Nedavno sam imala priliku da budem gost Udruženja muzičkih pedagoga Srbije gdje su imali prvi festival Rok Serbika, školskih rok bendova i veoma mi se dopalo kada djeca izvode rok muziku. Zaista sam tužna što mi u Banjaluci imamo slabo razvijenu rok scenu, zato smatram da se rok što više treba vratiti u osnovne a tako i u srednje škole. Srbija za razliku od nas, njeguje muzičke ansamble u svim srednjim školama, bez obzira što to nisu gimnazije. Oni kao predmet nemaju Muzičku kulturu, ali svakako da se djeca samoinicijativno okupljaju i na taj način ispunjavaju svoje vrijeme. Tako da imam zaista jako veliku želju da i u Osnovnoj školi u kojoj radim, napravim jedan rok bend, isto tako, da sa našim Muzičkim ateljeom što više pjevamo taj žanr, tako da, ti bubnjevi kada nam stignu, malo više ćemo nastaviti u tom ritmu.
BL UŽIVO: Kakav je Vaš stav o muzičkom obrazovanju u školama i kako vidite ulogu muzike u razvoju djece?
JELENA: Muzičko obrazovanje u našim školama igra značajnu ulogu i to je dosta bitan element još od vrtića. Zato u našim vrtićima imamo muzičko , na taj način je višestruk značaj u razvoju djeteta. Mnogo puta smo to i rekli, kroz pjesme se razvija i govor, kroz muziku se djeca i afirmišu, grade se mnoge komponente koje su značajne za život. Ja svoj predmet vidim na specifičan način, Muzička kultura je predmet koji se jako raduje djetetu, isto tako i dijete Muzičkoj kulturi. Muzička kultura treba da predstavlja jedan dio dana gdje odlaziš sa uživanjem, gdje se opuštaš kroz razne muzičke oblasti. Da li je to slušanje muzike, pjevanje ili istorija muzike, ali onako na jedan način da poslije tog časa budemo spremni za ostatak dana. Da napunimo svoje baterije, da nastavimo dalje.
BL UŽIVO: Koliko često sarađujete sa drugim muzičkim institucijama i školama na zajedničkim projektima?
JELENA: Mi imamo saradnju sa mnogim institucijama i veoma smo ponosni na to. Divnu saradnju imamo sa Muzejom Republike Srpske, sa Banskim dvorom…Naša Umjetnička škola u Banjaluci koju vodi gospodin Damir Jovanić je uvijek tu, onako, kao starija sestra da pomogne. Mi smo imali jednu veoma neobičnu situaciju, u školi “Sveti Sava” na Laušu, bio je klavir pokvaren a mi nismo bili u prilici tada da ga kupimo, ali prošli smo dva kruga takmičenja i došli do Republičkog takmičenja. Mi nikada nismo mogli da radimo tu probu sa korepetitorom, sa klavirom, i onda je Muzička škola izašla u susret da imamo tu probe. Hvala Bogu, direktor je obezbijedio sredstva da se kupi klavir za školu, ali eto, to je bio jedan momenat koji je nama bio veoma značajan, jer mi tada ne bi mogli nastaviti. Znači, Muzička škola je tu zaista da nas sve podrži i hvala joj na tome, ona je nekako sestra svih nas u osnovnim školama i nas koji dolazimo iz Muzičke kulture.
BL UŽIVO: U pripremi je Spasovdanska himna? Dokle se stiglo s tim?
JELENA: Spasovdansku himnu napisala je Ana Ivanović, urednica TV HRAM-a, i sigurno ćemo pozvati, pored našeg hora i ostalu djecu iz Banje Luke da to snime. Trebamo to pripremiti za Spasovdan i veoma smo ponosni i srećni. To će biti nešto što mi, onako, najviše volimo.
BL UŽIVO: Na čemu trenutno radite, kakvi su Vam planovi za naredni period?
JELENA: Naši planovi su da izađemo na neko Međunarodno takmičenje i sigurno da čekamo tu podršku institucija da nas podrže u tom nekom momentu u kojem mi ne možemo sami sami sebi da obezbjedimo što nam je neophodno. Planiramo koncert u Beogradu koji bi se trebao održati ispred Hrama Svetog Save. To mi je zaista velika želja, jer svi moji učenici zaista zaslužuju taj momenat, a svakako ovim putem želim da se zahvalim i njihovim roditeljima koji su uvijek tu da nas podrže u svakom momentu.
Za kraj, želim da se zahvalim Gradu Banjaluci koji je prepoznao ljubav ove djece. Kada god smo u prilici da pjevamo pred odraslima, oni nas tretiraju kao da smo veći od njih i to je jedan momenat koji će djeca pamtiti čitav život. Znam da će sutra, kada kao odrasli ljudi uđu u te institucije, da će ući sigurnim korakom, jer su kao djeca doživjeli svaku čast.
Neda Gavrić