Na jednoj konferenciji u Banjoj Luci marta 1937. godine, pao je „interesantan i jedinstven predlog’’. Revolucionaran, reklo bi se, navodi istoričar Zoran Pejašinović.
-Prijedlog je, naime, bio da se dotadašnji korzo iz ulice Kralja Aleksandra prenese u ulicu Kralja Alfonsa. U prevodu na današnji jezik, sa glavnog druma, odnosno, iz ulice kralja Petra I Karađorđevića u ulicu Veselina Masleše, odnosno, Gospodsku – napisao je Pejašinović na svom „Fejsbuk“ profilu .
Pojašnjava da je banjalučko gradsko vijeće donijelo nepune dvije godine ranije (juli 1935) Pravilnik po kome je „zabranjena vožnja motornih i drugih vozila na Glavnoj ulici u toku trajanja korza‘‘, a to je značilo: ljeti od 19 do 22 a zimi od 18 do 20 sati.
Pomenuti pravilnik, dodaje, donijet je „na molbu građana, a naročito omladine”, koja naveče izađe da se prošeta, ali tu šetnju „otežavali su vozači i vlasnici autotaksija’’, koji su često po više puta prolazili „u vreme najživljeg korza’’.
– Pravilnik je, dakle, bio na snazi tek godinu-dvije, a onda je uslijedio gore navedeni prijedlog. Predlagači su inicijativu pravdali time što se na banjalučkom korzu „nalazi ogroman broj šetača, kako preko dana, tako i uveče’’, te da tako veliki broj šetača „ometa slobodne i prijatne šetnje strancima’’ (sic!). Oko ovog predloga vođena je vrlo živa diskusija a kod stanovništva nastalo je negodovanje’’. Zanimljivo, nezadovoljstvo je bilo prisutno „naročito kod mlađeg sveta’’. Vrijeme i najezda automobila, ipak, učiniše svoje… – ističe Pejašinović.
