Po srpskom običajnom kalendaru, Božić se slavi tri dana, a kao praznični dani računaju se i Tucindan i Badnji dan.
Danas, dva dana pred Božić, slavi se Tucindan, dan kada se kolje i priprema pečenica. Nekada se tukla krupicom soli, a tek potom ošamućena klala, pa otuda i ime – Tucindan.
U gradovima se meso kupuje, a po selima prase ili jagnje namijenjeno znatno ranije za ovu priliku hrani posebnom hranom. “Božićnjar” se peče sutra, na Badnji dan, a jede na Božić, kao prva mrsna hrana posle šest nedjelja posta.
Priprema se brašno za pogaču, posuda sa zrnevljem žita, mijenja se slama u gnijezdima za živinu, pribavljaju se suve šljive, smokve, orasi, novčići i slatkiši koji će se na Badnje veče prosuti po slami rasutoj u kući, a koje će djeca pokupiti pijučući.
Prema vjerovanju, danas se ništa ne daje niti iznosi iz kuće, jer će onda i preko cijele godine stvari samo odlaziti iz tog domaćinstva.
S druge strane, trebalo bi vratiti sve dugove, da domaćin ne bi bio dužan do sljedećeg Božića.
Na Tucindan se, prema vjerovanju, ne smiju tući djeca da im „ne bi izašli čirevi“.
Od Tucindana počinje i spremanje kuće za Božić.
Ovo je i dan Svetog Nauma Ohridskog Čudotvorca, učenika i nastavljača dela Kirila i Metodija, koji se za života proslavio isceljiteljskim moćima. Jedan je od utemeljivača medicine na našem tlu.
