Ako je ikada postojala slika i prilika lažnog morala, licemjerja i beskrupulozne izdaje vlastitog naroda, onda je to priča o Dariju Antoniću, dojučerašnjem predsjedniku Sindikalne organizacije kompanije “Nova Ljubija” a.d. Prijedor.
Dok su stotine radnika i njihove porodice preživljavale agoniju pred otvaranje stečaja i gašenje posla više od 700 rudara, Antonić je pred kamerama glumio neustrašivog borca. Grmio je u medijima, pljuvao po mašineriji vlasti i naglas izgovarao ono što su prevareni radnici osjećali: tvrdio je da je stečaj u “Novoj Ljubiji” “zakonsko pokriće za nezakonitu pljačku imovine Prijedorskih rudnika” i da su radnici brutalno gurnuti da budu “kolateralna šteta”.
Ali, pokazalo se da su sva ta njegova “principijelna” galama i suze za rudarima bili samo – pijaca za podizanje sopstvene cijene.
Šest mjeseci “mrvica” za radnike, a njemu topla budžetska fotelja
Epilog ove sramotne “sindikalne borbe” mučan je i tragičan. Dok su radnici i njihova djeca izbačeni na ulicu sa ponižavajućom socijalnom naknadom od svega šest mjeseci — koja, kakve li “slučajnosti”, ističe baš kada se završe izbori — njihov vrli zaštitnik iza kulisa je sklapao pakt sa istom onom vlašću protiv koje je grmio.
Trgovina je bila bezdušna u svojoj jednostavnosti: Dario Antonić je prodao 700 radnika, zaboravio njihovu egzistenciju i pregazio sve što je izgovorio, a zauzvrat je stranačkim putem udomljen kao kućni majstor u prijedorskom dječijem vrtiću!
Cijena njegovog obraza, dostojanstva i sindikalne zakletve bila je jedna budžetska plata i stranačka knjižica.
Slika srama: Prekjuče na skupu SNSD-a rame uz rame sa čelnicima vlasti
Konačan dokaz ovog bezobzirnog posrnuća i prodaje mogao se vidjeti prekjuče u Prijedoru. Manje od nekoliko mjeseci nakon što je “pljuvao” po režimu jer je uništio rudnik, Dario Antonić se bez trunke srama pojavio na političkom skupu SNSD-a!
Stajao je tamo aplaudirajući, u društvu visokih funkcionera te stranke Igora Dodika i Srđana Amidžića. Čovjek koji je do juče tvrdio da brani obespravljene rudare, sada mirno i nasmijano pozira sa onima koji su te iste radnike i “Novu Ljubiju” poslali na biro.
Gorka lekcija za Prijedor: Antonić je ovim potezom pljunuo u lice svim svojim kolega koji danas razmišljaju kako da prehrane porodicu i plate račune. Dokazao je da mu borba za radnička prava nikada nije bila cilj — već samo jeftina odskočna daska da sebe uhljebi pod stranačke skute. Priča o Dariju Antoniću nije samo politička izdaja, to je moralno dno i lekcija rudarima Prijedora kako izgleda “borac” čiji obraz ima prilično jeftinu cijenu.
banjaluka.24
