Kataklizmični prizori suhih korita rijeka, rekordno niskih vodostaja ili katastrofalnih požara koji haraju Evropom, pa i našom regijom, dokaz su da će klimatske promjene, na koje nauka upozorava decenijama, ostavljati sve teže posljedice.
Zbog dugotrajne suše ugrožena su izvorišta pitke vode, pa su i u brojnim gradovima BiH na snazi apeli za racionalnu potrošnju vode ili redukcije u isporuci. U Mostaru i Lukavcu pokrenute su privremene planske obustave isporuke, u Banjaluci je isporuka ograničena za pojedina prigradska naselja, a na Palama su na snazi svakodnevne četverosatne redukcije, piše Avaz.
U Konjicu su u pojedinim dijelovima na snazi noćne obustave vodosnabdjevanja, dok su upozorenja da se voda ne koristi za zalijevanje vrtova ili punjenje bazena izdata u Tomislavgradu, Širokom Brijegu, Posušju, Bihaću, Cazinu, Prijedoru, Travniku i Zvorniku.
Dok zalihe pitke vode gubimo s gotovo svakom aktivnošću čovjeka u prirodi – od sječe šuma i neplanske gradnje, do zagađenja i uzurpacije rijeka, dodatno zabrinjavaju podaci o gubicima na mrežama.
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, samo u FBiH je tokom prošle godine izgubljeno više od 136 miliona kubnih metara vode i da su gubici u vodovodnim sistemima 58,8 posto. Ranije analize Svjetske banke pokazale su da se gubici u urbanim vodovodnim mrežama BiH procjenjuju na 40–70 posto.
– Znam podatak za Sarajevo da je gubitak i više od 75 posto, a da bi se sve to saniralo potrebno je obezbijediti pare. Oni uzimaju kredite za razne stvari, a nikada za prioritete poput ovog. To EU nudi uvijek, pa mi nije jasno zašto to ne rade – kazao nam je akademik Muriz Spahić, doktor geografskih nauka i istaknuti bh. hidrolog.
Dodaje da se istovremeno, smanjivanjem vodozaštitnih zona povećava potreba za vodom. Spahić primjećuje da, za razliku od poplava, sušu gotovo i ne smatramo elementarnom nepogodom. Iz niza grešaka zbog kojih jednoj od najbogatijih zemalja Evrope prijete nestašice pitke vode, Spahić izdvaja izgradnju malih hidroelektrana.
– Da smo bili pametni, kao što nismo, da očuvamo vode na kojima su izgrađene mini-hidroelektrane. One su na višim nadmorskim visinama i van domašaja su čovjeka i sada ne bismo imali problema s nedostatkom vode. Na tim vodotocima je trebalo izgraditi određene akumulacije iz kojih bismo ih mogli uzimati u svakom momentu – ističe Spahić.
Međutim, to ne rješava gubljenje voda, koje primijetimo tek kada se pojavi problem, objašnjava on. Vodosnabdijevanje se rješava tokom cijele godine ili decenija, jer radi se o velikim projektima zamjene infrastrukture u cijelom gradu, i to su strateški zahvati kojima se dolazi do rješenja za naredne dvije do tri decenije, ističe akademik Spahić.
banjaluka-24
