Na zemljištu ustupljenom od gradske opštine, u periodu od avgusta 1933. do septembra 1934. godine, prema projektu inženjera Josifa Goldnera, u Banjaluci je izgrađena zgrada pod nazivom “Dom Kralja Petra Prvog Velikog Oslobodioca”.
U njoj su bili smješteni pozorište, muzej, društvo “Zmijanje”, KAB (Klub akademičara Banjaluka), a od 1935. godine i Narodna biblioteka Kralja Petra Prvog Velikog Oslobodioca.
Put do nastanka ove građevine bio je dug i pun izazova.
Kako u tekstu na svom „Fejsbuk“ profilu navodi banjalučki istoričar Zoran Pejašinović,
Odbor za podizanje spomenika kralju Petru Oslobodiocu u Banjaluci osnovan je 1925. godine.
– Na njegovom čelu bio je Spasoje Babić, ustanički drug Petra Mrkonjića. Na Babićev prijedlog, za počasne predsjednike Odbora izabrani su mitropolit Vasilije, biskup Garić i muftija Muhamed Šefket efendija Kurt. Odbor je u početku imao 19 članova, da bi taj broj kasnije porastao na 30; sastajali su se najmanje mjesečno – napominje.
Želja članova Odbora, piše dalje Pejašinović, bila je da u srcu Krajine podignu spomenik omiljenom kralju, ali želje su bile jedno, a finansijske mogućnosti drugo.
– Godine su prolazile, ali Odbor nije odustajao, te je uporno sakupljao novac za svoj cilj. Tako je 14. juna 1931. u cijeloj Vrbaskoj banovini održan Dan vojvode Petra Mrkonjića. U gradovima su upriličene akademije povodom kojih se prodavao „cvetak u korist akcije za podizanje spomenika”. Po školama se prodavalo 45.000 markica sa likom Petra Mrkonjića po cijeni od jedan dinar. Crtež na markici je očigledno radio Špiro Bocarić, jer neodoljivo podsjeća na isti lik sa one ogromne kompozicije „Petar Mrkonjić među ustanicima na gori Ćorkovači” (195x441cm). Naveče istog dana bile su zabave – ističe Pejašinović.
<e>
Ban Svetislav Tisa Milosavljević je odobrio i podržao akciju.
– U proslavi je, razumljivo, prednjačila Banjaluka. Do podne je prodavano cvijeće po ulicama i trgovima, a potom je u Narodnom pozorištu u Sokolani održana akademija. Pozornica je bila ukrašena slikom Petra Mrkonjića u četničkoj odori koju je uradio Špiro Bocarić. Uspjeh „i materijalni i moralni bio je vanredan”, jer je manifestacija održana i u „najzabačenijem kutku naše Banovine”. Prikuplјeno je preko 100.000 dinara. Međutim, za gradnju Doma valјalo je sakupiti pozamašnih 1,5 do 2 miliona, a Odbor je 1931. na svom računu tek prebacio pola miliona dinara – ističe Pejašinović.
R
ješenje će, dodaje, biti nađeno dvije ili tri godine kasnije i to udruživanjem sredstava sa „Zmijanjem” i Srpskom čitaonicom, a u pomoć će priskočiti i ban Milosavljević.
Epilog će, kaže biti “Dom Kralja Petra Prvog Velikog Oslobodioca”, odnosno zgrada današnjeg Narodnog pozorišta Republike Srpske.
