Prostor Memorijalnog parka koji oblikujemo u Šargovcu nije samo arhitektonski zadatak, već mjesto kolektivnog pamćenja i moralne odgovornosti.
Poručila je ovo gradski arhitekta Valentina Savić-Mandić, istakavši da kroz kulturu sjećanja čuvamo istinu od zaborava, dajemo trajni oblik bolu koji ne smije utihnuti i osiguravamo da imena i sudbine 52 šargovačka đaka stradala u ustaškom pokolju 7. februara 1942. godine ostanu trajno upisani u identitet zajednice – kao opomena i kao zavjet da se takvo zlo nikada i nigdje više ne ponovi.
Gradski arhitekta je istakla da ove godine obilježavamo 84. godišnjicu stradanja 52 šargovačka đaka, te da je gradska administracija preduzela i konkretne korake kako ovaj svirepi zločin nikada ne bi bio zaboravljen.
-Krajem prošle godine sproveden je i Međunarodni opšti javni konkurs za izradu idejno-arhitektonskog rješenja Memorijala posvećenog šargovačkim đacima. Prema kvalitetu ponuđenih rješenja dodijeljene su prva i druga nagrada. Takođe dva rješenja su otkupljena, a dodijeljeno je i jedno nenovčano priznanje – Pohvala za kvalitet idejnog rješenja i nivo izrade detalja – rekla je ona.
Osvrnuvši se na pristigle konkursne radove, Savić-Mandić je naglasila da pobjedničko rješenje ostvaruje izuzetnu ravnotežu između arhitektonskog urbanističkog i pejzažnog rješenja, objedinjuje funkcionalni simbolički i emocionalni doživljaj, te posjeduje potencijal da postane snažno mjesto kolektivnog pamćenja.
-Prvonagrađeni rad autorskog tima kojeg čine Nikola Dmitrović, Borjana Malčić Savić, Slobodan Popadić, Srđan Pavlović i Damjan Krivošija. izdvaja se snažnom arhitektonsko prostornom naracijom, u kojoj arhitektura prevazilazi ulogu forme i postaje aktivan mediji sjećanja – kaže gradski arhitekta.
Dodaje da su autori oblikovali koncept rješenja kroz pet jasno definisanih elemenata, što omogućava postepeno uvođenje posjetioca u prostor stvarajući emocionalni luk.
-Krenuvši od Trga sa amfiteatrom, koji predstavlja svakodnevicu, autori posjetioca uvode u drugi element – uski hodnik stvarajući osjećaj nelagode.Nakon toga slijedi iznenadno proširenje prostora – učionica na mirnoj vodi, sa skulpturama praznih školskih klupa koje simbolizuju prekinuto djetinjstvo. Kretanje se nastavlja kroz procjep u zidu ka „Stazi silueta“, gdje 52 stuba postavljena u vodi, stvaraju optički efekat fatamorgane i simbolično oblikuju siluete 52 stradale djece. „Stazom silueta“ stiže se do 5. elementa – spomenika apstraktne ljudske figure u činu snažnog zagrljaja unutar kojeg je vječna praznina – pojašnjava Valentina Savić-Mandić.
Gradski arhitekta je iskoristila priliku da napomene da je povodom 84. godišnjice stradanja šargovačkih đaka u ustaškom pokolju 7. februara 1942. godine u Kući Milanovića upriličena i izložba svih konkursnih radova pristiglih na konkurs, te je pozvala sve sugrađane i posjetioce da do 20. februara posjete ovu izložbu.
