Sveti Nikola, koga Srpska pravoslavna crkva praznuje 19. decembra, najčešća je krsna slava kod Srba.
Kao svetitelj koji se u narodu smatra zaštitnikom siromašnih, putnika, djece i porodice, Sveti Nikola je vijekovima bio blizak narodu koji je živio u teškim uslovima, obilježenim ratovima i seobama. Upravo iz tog razloga, uz ovaj praznik vezan je veliki broj običaja koji se i danas njeguju.
Crveno slovo i početak zimskih praznika
Sveti Nikola je u crkvenom kalendaru obilježen crvenim slovom. Kaže se da polovina Srba ovog dana slavi krsnu slavu, dok druga polovina odlazi u goste. Ovaj praznik ujedno označava i početak takozvanih zimskih praznika, koji traju od 19. decembra pa sve do Bogojavljenja.
Prema narodnom predanju, u noći između 18. i 19. decembra, djeca koja su tokom godine bila dobra dobijaju poklone, slatkiše i voće u svojim čizmama, koje roditelji uoči praznika ostavljaju na prozorskom simsu. Ovaj običaj sačuvan je u pojedinim krajevima i danas.
Posna slava i slavsko obilježje
Budući da Nikoljdan „pada“ u vrijeme Božićnog posta, na trpezi je obavezno posno posluženje. Slava se obilježava uz četiri osnovna obilježja: svijeću, vino, slavski kolač i žito (koljivo).
Praznovanje započinje odlaskom u crkvu na Svetu liturgiju, a nastavlja se u domu lomljenjem kolača, paljenjem svijeće i služenjem vina i žita. Članovi porodice i gosti tri puta okreću slavski kolač i ljube ga, izgovarajući riječi: „Hristos posredi nas jeste i biće“.
Lomljenje, a ne sječenje slavskog kolača
Iako se u narodu često koristi izraz „sječenje slavskog kolača“, kolač za Svetog Nikolu se nikada ne siječe. On se lomi, jer predstavlja simbol zajedništva i sabornosti – nož se ne koristi.
U porodicama koje imaju članove na putu ili u inostranstvu, običaj je da se na Nikoljdan posebno upute molitve Svetom Nikoli za njihov bezbjedan povratak, jer se ovaj svetitelj smatra zaštitnikom putnika i moreplovaca.
Milostinja, mir i narodna vjerovanja
Prema narodnom vjerovanju, na Nikoljdan je dobro dati milostinju, jer je Sveti Nikola bio veliki dobrotvor i zaštitnik siromašnih.
Takođe, u narodu postoji uvjerenje da se na ovaj dan ne treba svađati niti podizati glas, jer je Sveti Nikola smatran svetiteljem mira i pravde. Iako ovo nije crkvena zapovijest, običaj je duboko ukorijenjen i vijekovima poštovan.
Legende o Svetom Nikoli
Sveti Nikola bio je episkop Mire Likijske i kao svetitelj je priznat već u 16. vijeku. Rođen je oko 280. godine u bogatoj porodici, u gradu Patari, u oblasti Likije, na području današnje Turske.
Jedna od najpoznatijih legendi govori da je spasio tri siromašne sestre od sramote, tajno im pomažući tako što je u njihovu kuću ubacivao vreće sa novcem. Zahvaljujući njegovoj dobroti, djevojke su se udale i izbjegle tešku sudbinu.
Prema drugom, široko rasprostranjenom predanju, siromašni otac koji nije mogao obezbijediti miraz za svoje kćerke molio se Svetom Nikoli za pomoć. U noći uoči praznika, svetitelj je kroz odžak spustio miraz, uslišivši iskrenu molitvu.
Žitije Svetog Nikole
Sveti Nikola je bio arhiepiskop Mire Likijske. Nakon smrti roditelja, svo bogatstvo je razdijelio siromašnima. Borio se protiv jeresi, branio hrišćansku vjeru i bio progonjen u vrijeme careva Dioklecijana i Maksimijana.
Oko 305. godine bio je utamničen, ali je stupanjem Svetog cara Konstantina Velikog na presto oslobođen, kada je hrišćanima omogućeno slobodno ispovijedanje vjere. Predanje kaže da je iscjeljivao bolesne i izbavljao ljude od demona, a paganske idole rušio širom Mire.
Posebno se pamti i događaj kada se Sveti Nikola 19. decembra javio u snu caru Konstantinu Velikom, moleći ga da poštedi trojicu nevinih mladića osuđenih na smrt. Car je njegovu molbu uslišio i pomilovao nedužne.
Sveti Nikola se upokojio oko 345. godine u gradu Mira, na području današnje Turske.
Zaštitnik naroda i vjekovni uzor
Sveti Nikola se smatra zaštitnikom Rusije i Grčke, djece, nepravedno optuženih i osuđenih, mornara, trgovaca, putnika i neudatih djevojaka. Njegov kult i danas snažno živi u narodu, kao simbol dobrote, pravde i milosrđa.
