Staru hidroelektranu u banjalučkom naselju Delibašino selo jedino arhitekte nisu zaboravile.
Oštećenu i potpuno zapuštenu hidroelektranu posjećuju samo pokoji fotografi, turisti i ribolovci, ali se javila mogućnost za njen spas.
Ideju za njenu obnovu predstavili su studenti Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta odnijevši pobjedu kao najbolji projekat naziva “Mlin kulture”.
Staru HE Delibašino selo sagradili su monasi franjevačkog samostana Trapisti, po kojima je to banjalučko naselje i dobilo naziv.
Na područje Banjaluke došli su 1869. godine. Izgradili su manastir “Marija Zvijezda”, siranu, pivaru, radionice, štampariju…
Elektrana je funkcionisala sve do osamdesetih godina prošlog vijeka kada je oštećena u poplavi.
Zahvaljujući jednoj od prvih hidroelektrana na Balkanu, koja je izgrađena 1899. godine, Banjaluka je bila među prvim gradovima koji su dobili struju, čak osam godina prije Zagreba, koji je osvijetljen 1907.godine. Osvjetljene su tada prostorije Gradske uprave Banjaluke, pojedine javne službe, dvije željezničke stanice, kao i pojedina domaćinstva.
Danas, mjesto sa kojeg je stigla svjetlost, pada u potpuni mrak. Išarana, polupanih prozora, ali otključana. Projekat „Mlin kulture“, mladih arhitekata mogao bi dati novo ruho hidrocentrali, koja je je pala u zaborav, prenosi N1.
Svi dosadašnji pokušaji njene obnove su propali. Svojevremeno su bili angažovani strani konsultanti koji su procijenili da na ovom mjestu zbog devastacije postojećeg objekta nije moguće napraviti novu hidroelektranu, već bi morala biti primjerena uzvodno, što bi stvorilo probleme imovinsko pravnih odnosa sa Katoličkom crkvom.
Nakon toga, kada je utvrđeno da se ne može vratiti u prvobitnu namjenu, a to je da proizvodi električnu energiju, stvorila se ideja, preduzeća „Elektrokrajina“ u čijem je vlasništvu, da se pretvori u muzej. Međutim, i to je ostalo samo na ideji.
Godine 2020. ponovo je na kratko pokrenuta priča o njenoj obnovi, kada su u preduzeću „Elektrokrajina“ istakli da se uz određena ulaganja može dovesti u funkcionalnu formu.
Objekat star više od jednog vijeka pokušavaju spasiti student, autori najboljeg rada, Aleksandar Marić, Nemanja Petković, Isidora Komljenović, Anastasija Šarenac, a mentori su prof. dr Milijana Okilj i Milica Malešević, viši asistent.
