Pravoslavni vjernici sutra proslavljaju Mitrovdan, praznik posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju, poznatom i kao Sveti Dimitrije Solunski.
Ovaj praznik, koji je među najčešćim slavama u Srbiji, simbolizuje hrabrost, vjeru, zaštitu i prelazak iz jeseni u zimu.
Sveti Dimitrije je bio solunski zapovjednik iz trećeg vijeka, mučen i pogubljen zbog javnog propovijedanja hrišćanstva za vrijeme cara Maksimilijana.
Njegove mošti su, prema predanju, mirisale na bosiljak i smirnu, zbog čega je dobio naziv Mirotočivi, a vjeruje se i da imaju ljekovitu moć.
Kasnije je proglašen zaštitnikom Soluna, a njegovo prisustvo se pominje i kao zaštita od zemljotresa i drugih nesreća.
Mitrovdan se posebno slavi kod Srba, Grka i Rusa – Rusi su ga od 1581. godine izabrali za zaštitnika Sibira, a u Ruskoj crkvi praznik ima veliko značenje. U Srbiji je Svetom Dimitriju posvećeno mnogo hramova, uključujući crkvu u Pećkoj patrijaršiji i kapelu u manastiru Visoki Dečani.
Mnoge porodice slave Mitrovdan kao krsnu slavu, a održavaju se i zavetine u različitim mjestima.
Običaji
Prema narodnom vjerovanju, Mitrovdan označava dolazak zime. Ako na ovaj dan padne snijeg, očekuje se da će zima potrajati do aprila. S druge strane, lijepo vrijeme 8. novembra nagovještava blagu i kratku zimu. Gradovi kao što su Kosovska Mitrovica i Sremska Mitrovica nose ime po Svetom Dimitriju, što dodatno potvrđuje njegov značaj u istoriji i tradiciji.
Postoje i običaji vezani za ponašanje u kući: toga dana se ne smiju grditi deca, jer se vjeruje da bi naredna godina za njih mogla biti nemirna. Žene u nekim krajevima ne diraju češalj, makaze ili vreteno, kako ne bi „povukle“ nesreću u domaćinstvo.
