Smrdibube, insekti koje građani najčešće primijete po neugodnom mirisu, svake jeseni u sve većem broju ulaze u stanove i kuće širom Banjaluke i okoline. Stručnjaci upozoravaju da se situacija u narednim godinama može dodatno pogoršati, jer klimatske promjene stvaraju povoljne uslove za njihovo širenje i preživljavanje.
Docent dr Rajko Roljić sa Katedre za zoologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Banjaluci u razgovoru za Banjaluka.net objašnjava razloge masovnih pojava ovih insekata, njihovu potencijalnu opasnost i načine kako se građani mogu zaštititi.
Zašto ih je toliko i zašto baš sada?
„Smrdibube se u velikom broju pojavljuju u jesen jer traže mjesta za prezimljavanje. Odrasle jedinke aktivno traže suha i zaštićena skrovišta – ispod kore drveća, u napuštenim zgradama, pukotinama, pa čak i u prostorima ispod prozora i roletni. Kuće i stambene zgrade nude im idealne uslove za prezimljavanje“, pojašnjava dr Roljić.
Dodaje da klimatske promjene imaju ogroman uticaj na njihovu brojnost.
„Blaže zime i toplije jeseni omogućavaju većem broju jedinki i jaja da prežive, pa se staništa šire, a brojnost raste. Zbog toga je realno očekivati sve češće najezde“, kazao je Roljić.
Jesu li opasne za ljude?
Iako su neugodne zbog mirisa koji ispuštaju, smrdibube ne predstavljaju direktnu prijetnju ljudskom zdravlju.
„Ne prenose poznate zarazne bolesti, nisu otrovne i rijetko grizu. Glavni problem je neprijatan miris koji ispuštaju kada se osjete ugroženima, mogućnost alergijskih reakcija kod osjetljivih osoba, te šteta koju mogu nanijeti usjevima“, izjavio je Roljić.
Upravo taj poljoprivredni aspekt može biti značajan problem za Krajinu. Smrdibube su polifagne vrste, napadaju različite kulture, od voća i povrća do orašastih plodova – pa njihova najezda može uzrokovati ozbiljne ekonomske gubitke ukoliko populacije nastave da rastu.
Imaju li prirodne neprijatelje?
U njihovom izvornom staništu postoje brojni neprijatelji – ptice, pauci, ali posebno parazitoidne osice koje napadaju njihova jaja i larve.
„Na našem području lokalni predatori donekle utiču na brojnost, ali to najčešće nije dovoljno da se spriječi masovna invazija. Zbog toga se u nekim zemljama razmatraju ciljane biološke metode kontrole“, objašnjava Roljić za Banjaluka.net.
Kako se građani mogu zaštititi?
Roljić ističe da preventivne mjere mogu značajno pomoći da smrdibube ostanu van domaćinstava: postavljanje komarnika na prozore i vrata, zatvaranje svih pukotina i otvora, održavanje čistoće i higijene životnog prostora.
Kada je riječ o hemijskim sredstvima, stručnjak upozorava na njihovu ograničenu upotrebu.
„Insekticidi mogu biti efikasni ako se ciljano primjenjuju spolja kao barijera, ali nisu preporučljivi za neselektivno prskanje u unutrašnjosti zbog mirisa, mogućeg zagađenja hrane i štete po korisne insekte. Bolje je osloniti se na profesionalne tretmane i selektivnu primjenu nego na amatersko prskanje po kući“, naglasio je Roljić.
Od pomoći mogu biti i prirodna rješenja.
„Mirisi poput češnjaka, metvice, limunske trave i određena eterična ulja mogu poslužiti kao repelenti, ali to je privremeno rješenje. Najbolji rezultati postižu se kombinovanjem prirodnih mirisa sa mehaničkim barijerama i održavanjem higijene“, savjetuje Roljić.
Da li će problem rasti svake godine?
„Populacije smrdibuba mogu oscilirati u zavisnosti od vremenskih uslova, prirodnih neprijatelja i bolesti. Međutim, dokle god su klimatski uslovi povoljni i postoji dovoljno izvora hrane, problem može ostati ili rasti. Nije pravilo da će svaka godina biti gora, ali postoji realan potencijal da se s njihovim najezdama suočavamo sve češće“, zaključio je docent dr Rajko Roljić.
