Vozdviženje časnog Krsta, često nazivan i kao (jesenji) Krstovdan, je crkveni i narodni praznik koji se proslavlja 27. septembra (14. septembra po julijanskom kalendaru).
Jesenji Krstovdan predstavlja jedan od važnih praznika u pravoslavnoj crkvi, a mnogi ga slave i kao krsnu slavu. Posvećen je Časnom i Životvornom Krstu Gospodnjem, i vezuje se za događaj iz 4. vijeka – pronalaženje krsta na kojem je bio razapet Isus Hristos.
Krstovdan se slavi u znak sjecanja na povratak vjere u pravog Boga, pobjedu hrišćanstva nad paganstvom, ali i kao simbol spasenja kroz Hristovu žrtvu, navodi Srpska pravoslavna crkva. Praznik ima posebno mjesto jer podseća vjernike na važnost duhovnog preobražaja, krštenja, i postojanosti u vejri.
Na Krstovdan se praznuju dva događaja u vezi sa časnim Krstom Hristovim: prvo pronalazak časnog Krsta na Golgoti, i drugo povratak časnog Krsta iz Persije opet u Jerusalim.
Obilazeći Svetu Zemlju sveta carica Jelena željela je da potraži Hristov časni Krst. Neki starac Jevrejin, po imenu Juda, jedini je znao mjesto gde se Krst nalazio i on joj je rekao da je Krst zakopan pod hramom Venerinim, koga na Golgoti podigao car Hadrijan. Carica je naredila da sruše hram i kopaju u dubinu, i pod njim su zaista našli tri krsta.
Carica je bila u nedoumici, kako da raspozna Hristov krst. Patrijarh Makarije koji je bio sa njom u pratnji, naredio je da se donese pokojniik i da se na njega postavljaju redom jedan po jedan krst. Kada su stavljeni prvi i drugi krst, pokojnik je ostao da leži nepromijenjeno. A kada je na njega stavljen treći krst, pokojnik je oživio. To je bila potvrda da je to časni i životvorni Krst Hristov.
Kasnije, kada je persijski car Hozroje osvojio Jerusalim, odveo mnogi narod u ropstvo i odnio Časni Krst u Persiju. U Persiji je Krst je ležao 14 godina. 628. godine grčki car Iraklije pobijedio je Hozroja i sa slavom povratio Krst u Jerusalim. Ušavši u grad car Iraklije nosio je Krst na svojim leđima. No na jedanput je stao i nije više mogao ni koraka kročiti. Patrijarh Zaharije je tada vidio anđela, koji je sprečavao cara da u raskošnom carskom odijelu ide pod Krstom i to po onom putu po kome je išao sam Gospod Isus Hrist, bos i ponižen.
Kada je to viđenje patrijarh objavio caru, on se svukao, pa u skromnoj odjeći i bosonog uzeo Krst, iznese ga na Golgotu, i položio ga u hram Vaskrsenja.
Običaji
Na Krstovdan se drži strogi post, a mnogi vjernici tog dana jedu samo hljeb i grožđe, piše RTS.
Dok za mnoge druge praznike koji su obilježeni crvenim slovom važi da ne treba sređivati kuću, usisavati i raditi druge slične poslove, na Krstovdan je obrnuto. Na taj dan je dobro srediti kuću i tako je pripremiti za zimu. U suprotnom, vjeruje se da će vam cijele godine sve „ići naopako“.
U svim selima isplaćuju se ljudi koji čuvaju polja od Đurđevdana do Krstovdana i koji tjeraju ptice i naplaćuju se globe od onih čija stoka pravi štete na tuđim njivama. Isplaćuje se onoliko koliko je dogovoreno ο Đurđevdanu.
Na jesenji Krstovdan, prema drevnim običajima, bere se i posvećuje bosiljak, jer se vjeruje da ima moć da odnese negativnu energiju.
Prema narodnom vjerovanju, ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snijegom, a ako nema padavina naredna godina biće sušna.
Ako je vedar dan, biće suvomrazice.
Ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime, piše Danas.
Tiha kiša o Krstovdanu takođe predskazuje blagu zimu.
Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu.
Znimljivo je i da se za ljude rođene na ovaj dan vjeruje da na svojim nejakim plećima nose sjenku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.
Krstovdan je veliki praznik koji se slavi dva puta godišnje: 27. septembra – jesenji Krstovdan i 18. januara – zimski Krstovdan.
Na zimski Krstovdan, koji je uoči Bogojavljenja, 18. januara, po predanju, ukrštaju se vjetrovi. U crkvi se tog dana krst stavlja u vodu i, ako se voda smrzne, očekuje se dolazak rodne godine, a ako se voda ne smrzne, vjeruje se da će sledeća godina biti „oskudna i bolešljiva“.
