Pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra, 7. jula proslavljaju Ivandan ili Ivanjdan, praznik rođenja Svetog Jovana Krstitelja.
Ivanjdan je za Srbe veliki praznik, a o njegovoj veličini najbolje govore običaji i vjerovanja koja su se vijekovima poštovala.
Staro vjerovanje je da se sunce na Ivanjdan tri puta zaustavlja na nebu, a mnogi smatraju da je priroda došla do svog vrhunca razvoja tj. do sredine ljeta.
Ivanjdan je dan koji proslavlja rođenje Svetog Jovana Krstitelja, a običaj je da se ovaj dan pletu vjenčići od ivanjskog cvijeća i pale velike brezove vatre – lile.
Ovo paljenje vatri za Ivanjdan dovodi se u vezu sa paljenjem badnjaka uoči Božića, čime se hoće reći da zimsko, božićno sunce ne sija tako visoko kao ljetnje, ivanjdansko, niti onako toplo grije.
Voda dobija posebnu moć, pa se svi kupaju u rijekama, potocima, jezerima. Bilje i trave imaju pojačana ljekovita svojstva, zato se bere ljekovito bilje i pletu vijenci, koje se čuva u kući kao lijek protiv raznih bolesti.
Ivanjdan se može nazvati i Djevojačkim praznikom jer je čitav niz rituala povjeren djevojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivanjdana djevojke pale ivanjdanjske vatre, beru cvijeće i trave, pjevaju i pletu vijence. Djevojke iz nekih krajeva palile su s večeri živu vatru ili krijes, a s vijencima ivanjdanjskog cvijeća celu noć su igrale i pjevale. U ranu zoru su se razilazile, a svaka je nosila ugarak iz vatre, a ispleten vijenac bi stavljala na vrh kapije. Sve se to radi u šali pa je djevojački smijeh i cika odzvanjao u noći. Ovdje se takođe vjeruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući.
U vinogradima se ništa ne radi. Vinogradari se čuvaju i da uđu u vinograd tri dana prije i tri dana poslije Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan. Djevojke posade u saksiji malo žita, a na Petrovdan gledaju kako je niklo.
Ivanjdan je smatran za značajan praznik i za njega je bio vezan čitav niz obreda. U istočnoj Srbiji bilje se bere uglavnom na praznike jer ljudi vjeruju da tada imaju podršku nebesa.
Ukoliko je žena imala nekoliko uzastopnih pobačaja, na dan Svetog Jovana posjećuje osobe koje nose ime Stana ili Stanka. Ako ih ima više, obilaze svaku kuću, uzimaju strukove trave iz vjenčića i prave svoj vijenac. Sa njim na glavi kupaju se u reci i vjeruju da će im sledeća trudnoća uspjeti.
Kojim god povodom da su pravljeni, vjenčići od ivanove ili jovanove trave (Melilotus officinalis) sutradan se kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Vjeruje se da će štititi dom od nesreće tokom cijele naredne godine. Smatra se da ivanjdanski vijenci predstavljaju Sunce.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivanjdan bratime i kume „po Bogu i Svetome Jovanu“ stoga što se Jovan Krstitelj, koji je rođen na Ivanjdan po starom računanju vremena, smatra uzorom karakternosti i poštenja, prenosi kurir.rs.
